U Turskoj živi blizu 5,5 miliona građana porijeklom iz bivše Jugoslavije

U Turskoj je 2020. godine živjelo najmanje 5 miliona 366 hiljada 871 stanovnik te zemlje porijeklom iz bivše Jugoslavije, pokazali su rezultati istraživanja koje je sproveo Centar za strateške studije Rumelije i Balkana (RUBASAM) u Istanbulu.

Statistička studija procjene stanovništva “Migracije iz Rumelije i Balkana u Republiku Tursku i prognoze rasta stanovništva”, autora prof. dr Necdeta Tekina, o rastu broja doseljenika u migracijama iz Rumelije i Balkana u anadolske (turske) zemlje prije i nakon osnivanje Republike Turske 1923. do 2020. godine, je pokazala da, prema analizi stope rasta stanovništva i demorafskih podataka iz Turskog institututa za statistiku (TUIK), u Turskoj danas živi maksimalno 5 miliona 818 hiljada 881 stanovnik čije je porijeko iz Jugoslavije ili bivše jugoslovenske republike Makedonije.

Kako je navedeno iz Centra za strateške studije u istraživanju se nisu posebno bavili podidentitetima imigranata iz Jugoslavije (poput Bošnjaka, Pomaka/Torbeša,…. itd.). jer takvi podaci nedostaju u mnogim imigracijskim izvorima ili je njihova tačnost vrlo kontroverzna, te je zbog toga kao osnov uzet „mjesto/region” iz kojeg su došli muhadžiri (imigranti).

– Muhadžiri-jednaki građani, pomogli da se formira Republika Turska

U uvodu analize se pojašnjava da se nakon rata za nezavisnost (1919-1923), nova Republika Turska suočila sa mnogim problemima,  a jedan od najvažnijih bio je stvaranje “nacije – države”.

“Kao rezultat mnogih ratova kao što su Ruskirat 1877-1878 prije 1923, Balkanski rat 1912-1913, Prvi svjetskir at 1914-1918, tursko stanovništvo, koje je preživjelo genocid u Rumeliji i naBalkanu, je ili emigriralo ili su radije ostali u ovim zemljama sa uvjerenjem da će se situacija poboljšati. Nova RepublikaTurska, koja je uspostavljena na kraju rata za nezavisnost, suočila se sa drastičnos manjenim brojems tanovnika Anadolije. Štaviše, stanovništvo Anadolije bilo je umorno, staro i daleko od produktivnog zbog raznih bolesti. Stanovništvo je bilo potrebno za budućnost zemlje. Na osnovu ovog principa, osnivači Republike su posebno podržavali i podsticali doseljavanje sa Balkana i Rumelije, pod uslovom da su bili turskog porijekla, da su imali tursk nacionalnu svijest i da su bili privrženi turskoj kulturi. Bez obzira odakle su došli, oni koji su ispunjavali ove uslove bili bi prihvaćeni u Tursku kao „imigranti“, podržani i poštovani kao „jednaki građani”. Pritisci novoosnovanih država na Balkanu i Rumeliji da unište Turke i muslimane kroz nacionalističke pokrete i da ih protjeraju sa zemalja na kojima su godinama živjeli, također su pomogli novoj Republici da formira nacionalnu državu.

Osnivači Republike Turske, posebno Mustafa Kemal Atatürk, održali su govore širom zemlje kako bi podržali i olakšali migraciju Turaka u Tursku, tokom svojih putovanja u Anadoliju (Izjave o njihovim putovanjima), a Velika narodna skupština Turske (TBMM) donijela je važne zakone koji podržavaju migracije.

Kao rezultat ove politike, Turska migracija sa Balkana i Rumelije u Anadoliju ubrzala se 1923. i kasnije”, piše u istraživanju autora Necdeta Tekina, inače bivšeg turskog ministra obrazovanja, porilom iz Rumelije (Bugarska).

Ova studija procjene stanovništva (demografski model) urađena je korištenjem statističkih metoda o broju imigranata iz Jugoslavije, Grčke, Bugarske i Rumunije 1923. godine i narednih godina. U njoj nisu razmatrani politički i humanitarni razlozi migracija, poslijeratno okruženje, bilateralni međudržavni sporazumi o migracijama, prisilne migracije, etnička čišćenja (masakri) i historijski razvoj događaja.

Ukazuje se da su neobrađeni podaci o onimakoji su na današnji prostor Republike Turske stigli prije 1923. izračunati su na godišnjem nivou do 1923. godine, sa godišnjom stopom rasta od 05,5%, što je „najmanja stopa rasta“ koju Turski institut za statistiku (TUIK) daje na godišnjoj osnovi za svaki podatak, na osnovu godine u kojim je migracija započela.

Ova projena je, kako se pojašnjava, rađena na osnovu matematički i statistički jednostavnog i jedinog, bivarijatnog modela rasta. Prva varijabla su stope rasta stanovništva po godinama i ovi podaci su zvanično dobijeni od TUIK-a. Druga varijabla je statistički niz brojeva (podataka) koji se sastoji od broja imigranata na godišnjoj osnovi, a koji su dostupni.

“Ukupan broj stanovništva do kojeg mogu doseći imigranti iz Rumelije i Balkana u Tursku (Anadolija) za 2020. godinu je maksimalno 31.911.878, a minimalno 27.641.388”, zaključeno je u ovom istraživanju.