Dr. Eminović: U Sandžaku se desio “neprihvatljiv broj smrtnih slučajeva” od korone
Možemo sa zadovoljstvom konstatovati da smo blizu početka kontrole epidemije. Mi još uvijek ne kontrolišemo epidemiju, ali smo u mogućnosti da kažemo da smo već pri kraju ovog talasa koji je bio potpuno izvan svake kontrole i u kojem smo mi morali da povedemo računa, prije svega o prihvatu i zbrinjavanju tih ljudi koji su imali tešku kliničku sliku, gdje je zdravstveni sistem potpuno kolabirao i pokazao sve svoje nedostatke, pogotovo u Novom Pazaru, kao i u Tutinu i Sjenici
Epidemiolog Dr. Mithat Eminović
Razgovarao: Medin HALILOVIĆ
Prema zvaničnim podacima, u Općoj bolnici (OB) u Novom Pazaru u periodu od 12. juna do 24. jula od posljedica virusa Covid-19 u toj zdravstvenoj ustanovi život je izgubilo tačno sto ljudi, 81 iz Novog Pazara, 12 iz Sjenice i 7 iz Tutina. U istom je periodu u Srbiji od iste bolesti, računajući i ovih 100 Sandžaklija, preminulo ukupno 266 osoba. Od strane Kriznog štaba Srbije potvrđeno je da je najveći stepen smrtnosti od korone u sandžačkim općinama. U odnosu na druge gradove Srbije, smrtnost u sandžačkim općinama viša je trideset puta. U zvanične podatke ne računa se “cifra umrlih” u svojim kućama, kao i podaci vjerskih zajednica za dženaze i sahrane. Odgovornost još nije preuzela ni jedna državna institucija Srbije ili zvaničnik te zemlje.
Izjava koordinatora Vlade OB Novi Pazar dr. Mirsada Đerleka, da se ne osjeća kompetentnim da komentariše toliku smrtnost, možda najbolje pokazuje odnos države prema situaciji s virusom korona u Sandžaku. Srbijanske i lokalne vlasti još nisu saopćile informacije o ukupnom broju preminulih i oboljelih od početka pandemije u ove tri sandžačke općine, ali je šutnju o katastrofi korone još početkom jula prekinuo epidemiolog iz Tutina dr. Mithat Eminović, ukazujući javnosti na stvarnu opasnost i navodeći da se prikrivaju informacije o realnom stanju. Obavještavajući domaću i svjetsku javnost na alarmantno stanje, Eminović je, prkoseći zvaničnom stavu da je “sve pod kontrolom”, bio prvi iz struke koji je negirao zvanične podatke iz i preko medija, te ukazao na potpuni kolaps zdravstvenog sistema. U razgovoru za Stav podvukao je da se desio “neprihvatljiv broj smrtnih slučajeva” u rodnom mu gradu Tutinu i Sandžaku. Sa sigurnošću tvrdi da je riječ o hiljadama oboljelih te izražava optimizam zbog stabilizacije.
STAV: Epidemiolog ste po struci. Dugo godina radite u Tutinu, gdje ste i rođeni, poznajete sredinu, poznajete ljude. Ovaj talas crne korone zahvatio je i Tutin s mnogo oboljelih, nažalost, i mnogo ljudi koji su izgubili živote. Kakav je presjek stanja u Tutinu?
EMINOVIĆ: Hvala vam što ste došli da nas posjetite i što ste posvetili pažnju našim problemima. U pravu ste bili, ovaj veliki talas koji se desio početkom i sredinom juna u smislu zaražavanja pogodio je i Tutin i Novi Pazar i čitav region ovdje. Mi smo nespremni dočekali taj talas. Uradili smo ono što je bilo u našoj moći i, koliko smo mogli, amortizovali neke veće posljedice u smislu organizacije zdravstvene službe. Podstakli smo nadležne organe da se ažurira postojeće stanje u zdravstvenom sistemu i neke su se stvari desile nabolje. Oformili smo ambulantu za virusne slučajeve i ranije, ali smo ažurirali i neke druge aktivnosti poput te ambulante i možemo reći da je na današnji dan zaključak da je stabilizovano stanje, da je nivo posjećenosti ambulante još uvijek visok, ali da su ti slučajevi lakši, lakše su kliničke slike. Ima dosta pacijenata koji se javljaju na kontrolni pregled. Dakle, smanjio se broj onih težih slučajeva koji su bili karakteristični za ovaj period juna i početak jula mjeseca.
Tako da možemo sa zadovoljstvom konstatovati da smo blizu početka kontrole epidemije. Mi još uvijek ne kontrolišemo epidemiju, ali smo u mogućnosti da kažemo da smo već pri kraju ovog talasa, koji je bio potpuno izvan svake kontrole i u kojem smo mi morali da povedemo računa, prije svega o prihvatu i zbrinjavanju tih ljudi koji su imali tešku kliničku sliku, gdje je zdravstveni sistem potpuno kolabirao i pokazao sve svoje nedostatke, pogotovo u Novom Pazaru, kao i u Tutinu i Sjenici. Ti nedostaci dijelom su i zbog naših protesta i aktivnosti i naglašavanja toga otklonjeni na bolji i kvalitetniji način. Još uvijek to nije zadovoljavajuće, ali je bolje nego što je ranije bilo i nadam se da će to, ako Bog da, biti vrlo brzo u mogućnosti da se kaže i konstatuje da smo na kraju tog mračnog perioda i da ćemo vjerovatno vrlo brzo ući u redovno stanje. Epidemija neće stati, ali ćemo biti zadovoljni ukoliko budemo mogli da kontrolišemo njen tok.
STAV: Šta je sve utjecalo na ovu situaciju, koji su bili presudni faktori?
EMINOVIĆ: Slažem se sa svim onim koji insistiraju na odgovornosti čelnika institucija koje su trebale da se brinu o toku ove epidemije. Jer, epidemija nije počela u junu mjesecu, nije počela ni za Bajram. Epidemija je počela u Kini oko Nove godine. Kad vratimo unazad događaje, mi smo imali u februaru već neke konferencije za štampu nekih stručnjaka koji su zbijali šale s tim virusom i tom epidemijom, da bismo 16. marta imali proglašenje vanrednog stanja i tad sa zakašnjenjem, ali smo ipak uspjeli, i u Srbiji, a i u kompletnom našem kraju ovdje, da jako dobro kontrolišemo epidemiju. Mogu da se pohvalim da smo mi uspjeli da u Tutinu do 27. aprila nemamo ni jedan slučaj, ni jednog zaraženog nismo imali dotad. I šta se desilo, 6. maja, koliko se sjećam, proglašen je prestanak vanrednog stanja. I onda je počelo naglo popuštanje svih mjera. U roku od nedjelju dana su sve mjere koje su bile na snazi do tad prestale da važe. I broj okupljanja i rad javnih objekata, čak i do te mjere da su predizborni skupovi, okupljanja unutar neke zatvorene prostorije i vani prestali da važe. Ljudi su se masovno okupljali, dešavali su se predizborni skupovi i desilo se jedno eksplozivno zaražavanje ljudi. U kratkom periodu veliki broj ljudi se zarazio.
I poslije tog inkubacionog perioda od dvije nedjelje počelo je naglo javljanje ljudi s kliničkom slikom. Neki su kasnili pa nisu pridavali mnogo značaja tim prvim simptomima, zadržavali se u kući i onda se odjednom javio veliki broj ljudi s težom kliničkom slikom. U međuvremenu, iako su postojali egzaktni podaci o svemu tome kod institucija koje su bile nadležne i čiji je posao zakonom definisan, oni su to primjećivali, ali nisu alarmirali nikoga niti upozoravali javnost, nisu preduzimali nikakve mjere, a trebali su u toj sekundarnoj i tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti već da pripreme kapacitete za prijem pacijenata. Oni to nisu uradili i imali smo odjednom veliki pritisak na zdravstveni sistem koji nije bio spreman. Imali smo one scene po hodnicima, podrumima, po dvorištu, livadama… Veliki broj pacijenata, mali broj zdravstvenih radnika, nemogućnost pružanja usluga i to je bio jedan potpuni kolaps zdravstvenog sistema na veliku sramotu kompletnog zdravstvenog sistema u Sandžaku, ali i u cijeloj Srbiji jer su oni pod direktnom kontrolom Ministarstva zdravlja. Odgovornost je riječ koju treba stalno koristiti i insistirati na njoj jer se desio neprihvatljiv broj smrtnih slučajeva. Zaražavanje se desilo, ali je morao zdravstveni sistem da prihvati na vrijeme sve te ljude i da se smanji ova katastrofa koja je zadesila Sandžak. Ovo je jedna katastrofa koja nije smela da se desi.
STAV: Jedan ste od prvih iz struke koji je izašao i direktno negirao zvanične podatke preko medija. Zašto ste to uradili?
EMINOVIĆ: Naravno, imam profesionalnu i ličnu obavezu, prije svega. Mi smo 15. juna, nedjelju dana pred izbore, kada je bio špic predizborne kampanje u Tutinu, prestali da testiramo ljude PSR metodom. I ja sam postavio pitanje zašto se to dešava, ali nisam dobio adekvatan odgovor. Problemi su bili kao tehničke prirode. Međutim, iz Novog Pazara su prestali da uopšte uzimaju testove naših ljudi, a veliki je pritisak bio na te ambulante. Imamo pacijente, a nemamo mogućnosti da ih testiramo. Vidio sam da nešto nije u redu. Objavljivali su se podaci, i to danima, da nema nijedan novozaraženi, a imali smo ih na desetine u to vrijeme.
STAV: Znači, vi u danima kad se objavljuju podaci da nemamo zaraženih imate priliv pacijenata, a istovremeno nemate mogućnost da testirate iste?
EMINOVIĆ: Da, mi smo tek od 1. jula dobili testove PSR. To je nešto nevjerovatno da se desi. Petnaest dana nismo imali mogućnosti da testiramo ljude. Izvještaji su išli da nema novozaraženih. Pa naravno da ih nema kad nije bilo ni testiranih jer se samo na osnovu potvrđenih testova prijavljuju novozaraženi. Pošto mi nismo testirali ni jednog u ambulanti u Tutinu od 15. juna do 1. jula, tih petnaest dana tamo se vodio isti broj i u Tutinu i u Pazaru. Tako da je to veliki propust. To je prvo neistina i grijeh prema tim ljudima, a posebna je priča broj mrtvih. Skoro 15 ili 18 dana išao je izvještaj iz Republičkog kriznog štaba da je jedan umrli svaki dan. To čak statistički, matematički, nije moguće da 18 dana bude svaki dan po jedan mrtav. Očigledno su bili prikrivani rezultati na neki način koji meni nije poznat. To i dan-danas nije uređeno. Informativni sistem je razvijen i to je moguće s tim programima koji su kvalitetni i dobri da se sve reguliše za 24 sata.
STAV: Prema riječima Vašeg kolege dr. Šefadila Spahića (direktora nadležnog Zavoda za javno zdravlje u Novom Pazaru), procedura u vezi s podacima preminulih ide preko ljekara koji konstatuje smrt, popunjava formular, to ide preko Službe za patologiju i sudsku medicinu u OB Novi Pazar, koja kasnije to prosljeđuje lokalnoj samoupravi, odnosno organima u lokalnoj nadležnoj matičnoj službi, a ona prosljeđuje službi statistike, pa služba statistike to kasnije dostavlja Zavodu, tako je nama rekao u izjavi ispred kamera dr. Spahić. Međutim, na istoj toj konferenciji on je rekao 5. jula da nema podatke za jun mjesec. Kako je to praktično i uopšte moguće u današnjoj eri protoka informacija, da vi već peti dan u mjesecu nemate podatke za prethodni mjesec, konkretno o broju umrlih?
EMINOVIĆ: Ni meni to nije jasno. Što se tiče te procedure, on je u pravu, procedura je zaista takva, ali očigledno da ta procedura nije poštovana. Mrtvozornik, ljekar koji konstatuje smrt, zaista treba da popuni potvrdu o smrti. Ta potvrda o smrti ide u lokalnu upravu, u matične knjige se to bilježi, i ta je procedura zakonom propisana. I nije problem u proceduri, nego u onom ko je sprovodi.
STAV: S obzirom na to da nemamo podatke, direktna je sumnja, odnosno skeptici smo po pitanju da su ljudi izvršavali svoje obaveze.
EMINOVIĆ: Tako je. Što se tiče ljudi, najlakše je okriviti ljude koji i ne poznaju te procedure, ali možda nisu ispoštovali nešto što je po propisu. Pa imate veliki broj ljudi koji su i odbolovali, a i neprihvatljivo veliki broj ljudi koji su okončali svoj život u kućnim uslovima od ove bolesti. Ko je popisao te ljude, kakva je procedura uspostavljena da bi se to konstatovalo? Ne možemo reći da je umro od korone samo onaj koji je umro u bolnici i gdje je mrtvozornik potvrdio da je to ta dijagnoza. A šta ćemo s ljudima koji su umrli kod kuće? Koliko god da neko tvrdi da je vjerovatnoća da je umro od neke druge bolesti, ta vjerovatnoća zaista postoji, ali barem je tolika vjerovatnoća da je umro od Covid-19. Moj je neki prijedlog bio i namjera da iniciram da komisija od strane Republičke komisije za zarazne bolesti konstituiše neki upitnik, pravilnik na osnovu kojeg bi se onda iz izjave porodice ili retroaktivno uzela anamneza i podaci o umrlom da bismo mogli na osnovu tih kriterijuma da konstatujemo da li je umro od te bolesti ili nije.
STAV: Imate li Vi neke projekcije, neku procjenu brojčanu o stanju u Tutinu? Koliko je, prema Vašim procjenama, u Tutinu ljudi bilo zaraženo i koliko umrlo uslijed posljedica korone?
EMINOVIĆ: Što se tiče zaraženih i bolesnih, i aktivno bolesnih i onih koji su preboljeli, sigurno možemo govoriti o hiljadama. Ne znamo tačno podatke i sramota je da ja kao epidemiolog, na osnovu podataka koji su nam bili na raspolaganju, nemam mogućnost da napravim analizu i procjenu i trenda ranijih zbivanja i trenda budućih zbivanja. To je zaista sramota i meni to smeta. Ali, zaista nisam imao mogućnosti. Što se tiče mrtvih, ne bih se usudio da iz ovih razloga koje sam rekao maloprije izreknem bilo koju brojku, ali je taj broj neuporedivo veći od onog koji se iznosi u javnost. Tu bi, kao što sam rekao maloprije, trebalo uspostaviti neke kriterijume koji bi bili prihvatljivi nauci. Ne da to bude ni politički niti na neki drugi način, osim naučno prihvatljivo. Da se ti kriterijumi uspostave, koncenzusom usvoje i da se primjenjuju. To je potrebno da bismo znali koje su posljedice ove epidemije i kako bismo se pripremili za neke eventualno buduće epidemije. Vjerujem, i zaista sam optimista što se tiče budućnosti. Ovaj musibet koji je pogodio naš narod Sandžaka ovdje prije svega je veliki za nas, ali će nam omogućiti da se, ako Bog da, pripremimo za ubuduće. Prvo ćemo dobiti jedan lokalni kolektivni imunitet, drugo, imamo veliko iskustvo kako se ponašati u tim epidemijama i tim situacijama kad nemamo adekvatnu zaštitu od institucija koje bi to trebale da rade. Mi smo se već i kao narod prilagodili nekim situacijama gdje faktički nemaš pomoći od onih koji bi trebali da pomognu i onda se snalazimo sami kako znamo i umijemo.
STAV: Šta danas najviše treba Tutinu, bolnici, ovom lokalnom domu zdravlja, za zdravlje ljudi prije svega? Šta treba danas da se radi?
EMINOVIĆ: Akutan je problem rendgen-aparata, koji mislim da je riješen, ali treba vremena. Malo i žalosno je što to dosad nije uradilo Ministarstvo zdravlja. Čuo sam da su u Sjenici kupili i instalirali rendgen-aparat. Ovdje su to trebali uraditi, ali nisu do sad. Mislim da će to biti riješeno. Što se tiče medicinske opreme i sredstava, imamo ih dovoljno zahvaljujući redovnom snabdijevanju i još više našoj dijaspori. Ali, akutan je problem kadrova. Mi ovde u Tutinu nemamo ni infektologa, ni pulmologa, ni pneumofiziologa, ni radiologa drugog, imamo jednog anesteziologa, specijalista drugih grana medicine koji su potrebni za rješavanje ovih problema. Poseban je problem što ipak imamo starijih, iskusnih ljekara, koji su se nekako povukli i ne pružaju dovoljno pomoći koliko bi mogli i ostavili su sve na ruke mlađih kolega i onih koji nisu u mogućnosti da pruže pomoć. Evo, ja sam epidemiolog i ljudi očekuju od epidemiologa da radi kliničke stvari. Čak i zdravstveni radnici ne razumiju posao epidemiologa. Mi nismo kliničari, iako ne bježimo ni od toga da pomognemo, ali trebalo bi ljudi koji se bave liječenjem više da se uključe, a mi epidemiolozi da radimo istraživanja, planiranja, preporuku ovih mjera i sve ono što se tiče našeg posla. Međutim, mi smo sad konkretno, moje kolege i ja u Srbiji, u jednom stanju kad smo prinuđeni da dajemo savjete i za kliničko liječenje i organizacione stvari, ono što bi trebali kliničari da rade.
STAV: U slučaju Tutina, Sandžaka općenito, pokazalo se da su humani ljudi skočili, da kažemo, na vrijeme i posebno doprinijeli da posljedice budu manje mnogo nego što su mogle biti.
EMINOVIĆ: To je moje mišljenje i nije usamljeno da građani Sandžaka imaju najbolju dijasporu na svijetu. To je u određenim situacijama žalosno da mi uopšte imamo dijasporu, jer se postavlja pitanje zašto je toliki narod otišao odavde, zašto mi uopšte imamo toliku dijasporu ako ovdje možemo da stvorimo uslove za normalan život. Pokazalo se u nenormalnim uslovima, u kriznim vremenima, da je ta dijaspora veoma značajna za pomoć nama koji smo ostali tu da živimo. Konkretno što se ove situacije tiče, skrenuo bih pažnju i insistirao da se povede računa o toj pomoći na jedan adekvatan način. Apelujem na one koji primaju tu pomoć da budu savjesni, da ne podlegnu nekim iskušenjima zloupotrebe te pomoći. Vrlo je važno zbog tih ljudi koji daju tu pomoć, a važno i zbog ljudi koji treba da je dobiju. Ne bismo smjeli da dozvolimo da ijedan pacijent plaća bilo koji lijek, bilo koju uslugu koja je plaćena ili poslana od strane dijaspore. Mislim da treba povesti računa da se to institucionalizuje, da se ta pomoć planski usmjeri, da ovaj period što lakše prebrodimo i da se poveća nivo zdravstvene zaštite u Sandžaku na jedan prihvatljiv nivo za ovaj slučaj, ali, što je važnije, i za ubuduće. Mi sad imamo mogućnosti i priliku da značajno unaprijedimo zdravstveni sistem u smislu opreme i adekvatne usluge. Imali smo već preko 30 godina star rendgen-aparat koji je pri kraju, jedan jedini. Nemamo mogućnosti da imamo mobilni rendgen-aparat da se dijagnostikuju slučajevi samo od ove bolesti. Sad ćemo imati priliku da dobijemo poseban rendgen-aparat, a možda i još neke druge uređaje i medicinsku aparaturu koja će, ako budemo znali da to koristimo i upotrijebimo, značajno podići nivo zdravstvene zaštite.
Najnoviji komentari