Tastatura i ahmedija
Odavno sandžačku javnost nije više zanimalo kako i na koji način ljudi na vlasti, pa i oni van nje al’ politički aktivni, bivaju tako hrabri i vispreni da svakom kažu “sve u tastaturu”!
Njeno visočanastvo-tastatura, postala je glavni oblik političkog, a posebno vjerskog, obračunavanja na ovim prostorima. Nekada se snaga pokazivala na mišiće i srcem, ali danas su samozvani borci za bolju budućnost našli bolji, lakši i bozbolniji način da pokažu svoju hrabrost-na tastaturi. Neki bi rekli – hrabrost im na status izlazi.
Osvjedočeni borci za vakufe, ali bez ahmedije, sa sve naoružanjem u vidu 30 slova abecede, sa bošnjačkim prefiksom koji ne potvrdiše ni popisom 2011. godine, pokazuju da njihovo, kako oni to vole (pre)često da kažu “etičko” stanje, biva svakim danom podmireno sa novim FB statusima za interes ovog naroda. I interes svakog vakufa na koji oni bace oko, za poneku kiriju i rodbinsku liniju.
Ako, kako oni vole da, opet, to kažu “etika”(često izgovorena riječ u jutarnjim programima rijaliti televizija-valjda da ispadne da su posebno nadareni i načitani) treba da bude odlika večitih boraca za vlast, potkrijepljena vjerskim odgojem, onda je krivo postavljena od samom starta.
E sad, koliko su načitani ovi “naši”, a pukoše da budu “njihovi”, to je izlišno i govoriti, jer greškom sudbine ili svojim velemajstorskim znanjem ne može im se osporiti da imaju silna zvanja i velika znanja…kapaciteti, to je bar evidentno i Harvardu ekvivalentno!
Nekada i sada su ljudi kojima glasači daju povjerenje na izborima bili simboli lijepog ahlaka, morala, ponašanja i vjerskog odgoja, ljudi koji su ih predstavljali da u njihovo ime govore…i pišu! E tu već gube “etiku”, da bi dobili estetiku…valjda da se bolje plasiraju na beogradsku scenu.
Ostavljanjem ahmedije zarad politike “rospije”, da se sektom zove sve što ne misli kao on, da bude bolji poltron, e tu se već gube konci ko je hodža, a ko kolo(vođa)!
I da beogradski naglasak, u govoru i izražavanju, jeste svojstven ljudima koji borbu za vjeru vode, uzgred budi rečeno, sa crnogorskim pristalicama antibošnjačke politike, pokazuju mnogi primjeri “etičkog” odsustva i diskursa, a zarad političkog prisustva.
Kada mediji sa raznim Stanijama, Lunama, Kijama, Marićima i Šarapama rade na promocijama “tzv” pravde, a posebno pomirenja, onda ni ne čudi što se za tako velike poduhvate mirenja bira “udaranje po svom”, gdje tastatura najbolje “rastura”.
Pojedini pokliči u vidu sekta i paravjera, karakterišu više onog koji je plasira, jer nadahnuće za promociju takvog rječnika se mora naći u njihovim redovima. Po onoj staroj “S’ kim, takav si”!
Pravda i pomirenje, uz ružičaste i hepijevce, začinjeno beogradskim stilom života, rodilo je neka nova zanimanja. Jer kad od hodže nastane političar, onda postane “parapolitičar”. Baštiniti i podržavati istu politiku sa Rističevićem i njegovim saborcima, a u hladovini pod “Palmom”, to teško može uz šehadet i selamet.
U takvoj dimenziji odmjeravanja snaga sa nevidiljivim protivnicima, u kojoj postoji “vjerski zastor”, sa primjesama “zaštite Bošnjaka”, uz “odbranu” vakufa, dobija se miljenik koji igra “kako mu drugi svira”.
Umišljeni da su “strah i trepet” u borbi sa botovima i diplomama “doktora”, u želji da se dokopaju i oni poslaničkog staža, skontali da su i drugim zvijezdama rijaliti scene tako skočile cijene.
Oni koji i dalje čekaju svoj “beogradski transfer” i nedosanjani ambasadorski angažman, i dalje besomučno spinuju po društvenim mrežama (valjda da ih lider(i) primjeti(e), kače razne etikete, a ne vide sebi kakve daju epitete.
Svako će se o svom halu savit, prije il’ kasnije, pa će doći vrijeme kada će ostaviti sa strane sve svoje mahane…jer kad se ahmedija batali, mahane će mnogo lakše prežaliti, tj. ostaviti!
P.S
„Ne plaši se neznanja, boj se lažnog znanja, jer od njega dolaze sve nesreće na svijetu.”
Najnoviji komentari