“Šutnjom se zlo veliča”: Nakon 100 godina obavljena dženaza za žrtve genocida u Šahovićima

Foto: Radio Fatih

Obavljanjem kolektivne dženaza žrtvama genocida u Šahovićima, na skupu “Šutnjom se zlo veliča”, u subotu je u Bijelom Polju, počelo obilježavanje 100. godišnjice od od počinjenog teškog zločina nad Bošnjacima Šahovića i Pavinog Polja, mjestima na području između Bijelog Polja (Akova) i Pljevalja (Taslidža).

Više hiljada vjernika i građana prisustvovalo je skupu koji je u subotu održan u kompleksu gradske gasulhane. Pored organizatora i predstavnika islamske zajednice, prisustvovale su delegacije iz sandžačkih gradova, Bosne i Hercegovine i zemalja regiona.

U obraćanjima organizatora, zvaničnika ili članova porodica svjedoka pručeno je i da “Bošnjaci ne teže osveti, već očuvanju sjećanja na žrtve i borbi protiv laži i nepravde”.

Predsjednik Odbora za obiležavanje 100. godišnjice genocida u Šahovićima i Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifat ef. Fejzić je rekao da je prije mjesec i po dana podnio zvaničnu inicijativu za podizanje spomenika žrtvama Šahovića, ali i prijedlog Rezolucije o genocidu u Šahovićima, kao i da sunja da će ovi prijedlozi biti prihvaćeni, alii je napomenuo da se kroz istoriju Crne Gore uvijek pojavljuju pojedinci i političke opcije koje se zalažu za mir i zajedništvo.

Kao pozitivan primjer, spomenuo je noinara Darka Šukovića, unuka svjedoka masakra u Šahovićima, koji je govorio prije njega, te ga opisao kao simbol borbe za suživot u današnjim vremenima.

Reis Fejzić je naglasio da ova dženaza nije izraz inata, već ispunjenje vjerske i moralne obaveze.

“Ovdje smo danas kako bismo ispunili našu farz obavezu – zajedničku dužnost prema onima koji su tragično stradali. Naša je želja da ih ispratimo dostojanstveno, kako i zaslužuju. Ustrajaćemo u borbi protiv zločina i nepravdi, makar ostali sami u toj borbi,” poručio je Fejzić.

-Okupljarnje ne radi slavljenja smrti, već života

Potpredsjednik organizacionog odbora za obilježavanje stogodišnjice od Genocida u Šahovićima akademik Šerbo Rastoder rekao je da je okovo upljanja “ne radi slavljenja smrti, već života.” da zločine ne treba dijeliti na “naše” i “vaše”, jer je svaki zločin univerzalan.

Akademik Rastoder je naglasio da se nijedan zločin ne smije zaboraviti i da je neophodno suočiti se s istinom kako bi se spriječilo ponavljanje prošlosti.

Pozvao sve prisutne da se suprotstave svakom obliku zločina, bez obzira na motivaciju, naglašavajući da nijedna zajednica ne može izgraditi budućnost na lažima i negiranju zločina.

“Važno je očuvanja uspomena na stradanja nevinih. Budimo dostojanstvevi i poštujme sve građana Crne Gore, bez obzira na vjeru ili naciju”, naveo je akademik Rastoder je u govoru u kome je pročitao pismo Kaćuše Krsmanović.

Ona je, prema njegovim riječima, odrasla u Bijelom Polju, a njeni roditelji su porijeklom iz Šahovića. Kroz pismo je podijelila svoju ličnu priču o tome kako je saznala za zločine u Šahovićima i izrazila stid što se o tome nikada nije pričalo u njenoj porodici.

Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović, je izaslanik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein-ef. Kavazovića, poručio je na kolektivnoj dženazi povodom obilježavanja stogodišnjice masakra u Šahovićima da Bošnjaci, kao i njihove komšije, moraju učiti iz prošlosti kako bi se osigurali da se zločini poput Šahovića ili Srebrenice više nikada ne ponove.

„Ako uzmemo nauk iz događaja kojih se danas ovdje prisjećamo, žrtve nisu pale uzalud. Samo ako se nikada i nigdje ne ponove Šahovići ili Srebrenica, naše žrtve neće biti uzaludne“, poručio je Fazlovići podsjetio na zločin počinjen između 9. i 10. novembra 1924. godine, kada su nenaoružani Bošnjaci bili mučki ubijeni, nakon čega je uslijedio napad na Šahoviće, gdje su stariji, žene i djeca stradali, a imovina im je opljačkana i spaljena. Naglasio je da se niko od Bošnjaka nikada nije vratio u Šahoviće, a zemlja im je oduzeta ili prodana, dok su brojne porodice raseljene.

Fazlović je ocijenio da zločin u Šahovićima ima elemente genocida, jer se dogodio izvan ratnih okolnosti, s jasnom namjerom potpunog uništenja Bošnjaka na tom području.

“Bošnjaci su u posljednja dva vijeka bili žrtve mnogih sistemskih zločina, koje Ujedinjene nacije prepoznaju kao genocid. Bošnjaci, uprkos svježim ranama, ne teže osveti, već očuvanju sjećanja na žrtve i borbi protiv laži i nepravde. Bošnjaka su odlučni da ostanu privrženi pravdi i humanosti, boreći se za svijet u kojem dobro prevladava”, poručio je muftija Fazlovć.

Novinar Darko Šuković govorio je o ulozi svog djeda, Vlada Ašanina, koji je bio svjedok događaja u Šahovićima i zajedno sa stricem, spasio je život dječaka iMz porodice Muslić, istakao važnost suočavanja sa historijskim zločinima i odgovornošću prema prošlosti.

Šuković je naglasio da mu je bila čast da govori na ovom skupu, te da to duguje sebi i svojim uvjerenjima, za koja se zalaže gotovo 40 godina.

Šuković je rekao da bi, čak i da je njegov djed bio među onima koji su počinili zločin, osjećao još veću obavezu da danas bude prisutan i prizna strašne dimenzije tog zločina. On je naglasio da je ljudska odgovornost suočiti se s prošlošću i učiniti sve kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih zločina.

U svom govoru, Šuković je upozorio na opasnost slavljenja ratnih zločinaca kao heroja, naglašavajući da takve prakse mogu dovesti do ponovnog izbijanja sličnih zločina u budućnosti. Kao primjer je naveo slavljenje Ratka Mladića, čija se glorifikacija može shvatiti kao signal da društvo nije spremno da se suoči s mračnim dijelovima svoje istorije, čime se rizikuje ponavljanje prošlih tragedija.

“Velika zla i zločine proizvodi zla politika,” istakao je Šuković, dodajući da se pojedinci ne mogu efikasno suprotstaviti toj politici, već samo kolektiviteti.

Među źrtvama kojima je klanjana dźenaza su članovi familije Alomeroviić, Balijagić, Babajić, Drnadr, Drpljanin, Groboviić, Kaliić, Kolić, Kolašinac, Fazlagić, Fazlović, Hasić, Hamzić, Hasanbegović, Hot, Muslić, Mušović, Mehonjić, Mekić, Sadiković, Šahović…

“Osvetnici”, njih oko 2.000, uglavnom iz okoline, trokom dva dana, koliko jeed trajao masakar, redom su ubijali muslimansko stanovništvo u Šahovićima i Pavinom polju. U dužini od 19 kilometara “popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli”.

“Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta i ciframa ubijenih se licitira, zavisno od izvora, od 100 do 1.200… Rezultat ovog zločina je bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano. Rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”, navode historijski izvori

Potomci protjeranih i žrtava ovoga zločina žive danas u raznim mjestima Sandžaka, te u selima Islamovac i Gornji Rahići kod Brčkog (BiH), njih 400, kao i u drugim mjestima u ovoj susjednoj državi, te u raznim mjestima u Turskoj.

Taj zločin genocidnih razmjera u nekim se segmentima, zbog brutalnosti, okolnosti i općih društvenih odnosa, razlikuje od onih ranijih i kasnijih masovnih ubistava Bošnjaka jer je počinjen u mirnodopskim uvjetima.

Ovaj genocid posljedično je prouzrokovao etničko čišćenje i egzodus Bošnjaka iz bjelopoljskog kraja, ali i šireg područja Sandžaka, uglavnom u Tursku. Ni danas se ne zna tačan broj žrtava niti je za ovaj zločin bilo ko odgovarao jer nikada nije provedena istraga.

U općem napadu razularene rulje spasili su se samo oni koji nisu predali oružje, iz sela Graba. Oni se nisu odazivali pozivima žandara, a ostrašćena masa, čak ni u općem napadu, nije ih smjela napasti.

Izvor: Radio Fatih, SNEWS