Sjedimo, gledamo, mislimo…

U vrijeme vanrednog stanja tgovina u Novom Pazaru je na historijskom minimumu. Nešto što niko ni u mašti, ni u filmovima naučne fantastike nije mogao režirati i predvidjeti. Grad koji je uvijek važio za mjesto lagodnog života. Ali, danas je mnogo teško, mnogima. Mnogi kriju, ali mnogi i pomažu.

Desilo se i dešava se i dalje. Tužna slika svakodnevne podjele humanitarnih paketa i sve veći broj onih kojima se pomoć uručuje opominju nas da smo kao zajednica došli do kritične tačke bukvalnog preživljavanja.

Nema kupovine, prodaje, proizvodnje, ugostiteljstva…čitave porodice su ostale bez primanja i sredstava za život. Uvukao se u kuće strah od korone i stid od neimaštine.

Na tv-u uvijek sve isto-sjedi kući i samo sjedi kući. I mi sjedimo, gledamo, mislimo. Do kad da sjedimo i svoju porodicu ostavim bez osnovnih sredstava za život. Gledamo kako da izbjegnemo pogled i dječiju želju da im kupimo čokoladu. Ali i mislimo-kako sjutra, kome, kuda pomoć potražiti a ostati dostojanstven, a opet ni kriv ni dužan, valjda je došlo vrijeme da nam se isplati…?!

Kad sve utihne, mozak se budi i traži spas:Pa ljudi, Pazar ima ministra „trgovine“, eeej trgovine! On će nam pomoći da se ovo prevazidje, otvoriće fabrike, dovešće investitore, pomoći će naše privrednike, daće nam olakšice za trgovinu…kao i uvijek do sada!

I onda opet sve u krug i nada koja tinja, riječi koje ulivaju utjehu i djela koja nemaju potporu za 20 i više godina obećanja…ministarsih obećanja, malo li je?!

I kad prođe vlast korone i vlast vladalaca u vremenu korone, opet ćemo gledati tv i hvalospjeve ko je više dao nama običnim građanima. Ali, da li će nekad vječiti ministar i svi njegovi gosti u Vladi za ovih 20 godina reći koliko su nam samo uzeli!?

Pazar nije zaslužio da uvijek bude kutija glasova koja se predaje na svake 4 godine raznim kanalima onima koji gostuju kod vječitog ministra.

Nije, hič vam ga ne fala.

Korona će proći…i novi gosti će tamo kod tebe u Vladu opet doći. Mi ćemo se već nekako snaći i bez tvojih gostiju, jer mi imamo nas, a ti imaš njih!