Sarajevo: Broj ubijene djece tokom opsade nije konačan

Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava kao naučna ustanova Univerziteta u Sarajevu u sklopu svoje naučne djelatnosti bavio se i zločinima nad djecom Sarajeva u periodu 1992- 1995. uz korištenje naučne metodologije.

U Izvještaju iz 1996. Zavod za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine iznio je spiskove s pojedinačnim identitetima da je u Sarajevu pod opsadom ubijeno 1.601 dijete i ranjeno 14.946 djece. (Stradanje stanovništva grada Sarajeva u periodu 1992/1995. Zavod za zdravstvenu zastitu Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1996.) Direktor Zavoda Arif Smajkić potvrdio je ove podatke u radu “Stradanja stanovništva grada Sarajeva u period u 1992- 1995.”, objavljenom u Zborniku radova Opsada i odbrana Sarajeva 1992- 1995.

Profesor dr. Salahudin Dizdarević, šef Klinike za dječiju hirurgiju KCUS-a, u naučnoistraživačkom radu pod nazivom “Dječija hirurgija u odbrambenom ratu Republike BiH”, prezentiranom na Kongresu hirurga Bosne i Hercegovine s međunarodnim učešćem održanim u maju 1996. u Sarajevu, izjavio je da je u Sarajevu od 5. aprila 1992. do 30. juna 1995. poginulo 1.585, a ranjeno je 14.888 djece. Od ukupnog broja ranjenih 3.378 djece je teško ranjeno, među kojima je 355 djece sa trajnim invaliditetom. Povrijeđena djeca su liječena u šest bolnica u Sarajevu.

Istraživačko dokumentacioni centar u Sarajevu u Specijalnom prilogu lista “Dani” objavio je spisak od 642 ubijena djeteta.

lnstitut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu 2006. godine započeo je projekt “Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi 1992- 1995” u koordinaciji s Udruženjem roditelja ubijene djece.

Kao rezultat višegodišnjeg rada 2010. godine objavljena je naučna studija pod nazivom “Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi”. Institut je u ovom istraživanju primjenjivao naučnu metodologiju i uvjete koji su bili potrebni kako bi se u knjizi evidentirala žrtva.

Bilo je potrebno pribaviti detaljnu dokumentaciju (lzvod iz matične knjige rođenih, Izvod iz matične knjige umrlih, Potvrdu o smrti, medicinsku dokumentaciju, pokopnu dokumentaciju , fotografiju i pisani trag djeteta, ukoliko postoje, te su ovi radovi djece korišteni i objavljeni u posebnom poglavlju knjige pod nazivom Literarna i likovna stvaralaštva).

Pored 524 nekrologa o djeci, knjiga predstavlja svjedočanstvo o teškim oblicima i načinima zločina nad djecom Sarajeva, mjesta počinjenih zločina, masovna i pojedinačna ubistva djece, s posebnim akcentom na strategiju ubijanja djece, uz sistemsko ubijanje i neprocesuiranje počinilaca izvršenih zločina te posljedice koje su zločini ostavili na cjelokupno bosanskohercegovačko društvo.

Nakon urađene knjige, lnstitut je na traženje uprave Grada Sarajeva proslijedio sva imena koja se nalaze u ovoj studiji te su ona upisana u Velikom gradskom parku ispred spomenika ubijenoj djeci Sarajeva 1992- 1995. u obliku devet cilindara.

Nakon objavljivanja studije, Institut je nastavio istraživanja u sklopu navedenog projekta.

U daljem radu veliki problem predstavlja činjenica da određeni broj roditelja koje Institut ima u evidenciji nije dostupan (odlazak u inostranstvo, razdvojene porodice, umrli članovi, pogibije kompletnih porodica i dr.), kao i činjenica da određeni broj roditelja nije iz ličnih razloga prijavio ubijeno dijete. Ovi razlozi otežavaju kompletiranje podataka prema naučnim kriterijima. Uprkos tome, Institut pored, evedincije o 524 ubijena djeteta, radeći kontinuirano, posjeduje i evidenciju za još 291 ubijeno dijete.

Podaci o ovoj djeci dobijeni su na osnovu kompariranja desetak primarnih izvora, ali ono što je svojstveno za njih jeste da nije dobivena detaljna dokumentacija najbližih srodnika te nije obavljen intervju s roditeljima. Ovi podaci sadrže ime i prezime ubijene osobe, ime oca žrtve, spol, datum i mjesto rođenja, državljanstvo, mjesto stanovanja, datum smrti, datum i mjesto ukopa i druge izvore saznanja. Također, postoje i druge evidencije s većim brojem podataka o ubijenoj djeci, ali Institut nema dovoljan broj izvora saznanja kojim bi se mogao potvrditi način stradanja. S obzirom na to da se prema Zakonu o zaštiti ličnih podataka radi o osjetljivim dokumentima, lnstitut ove dokumente dostavlja isključivo po nalog u Tužilaštva za potrebe procesuiranja ratnih zločina.

Zbog specificnosti samog istraživanja, istraživanja ove vrste traju godinama, a konačan broj ubijenih, ranjenih i nestalih još uvijek je teško konačno utvrditi. Konačno utvrđivanje kvantiteta izvršenih zločina u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. problem je s kojim se Institut godinama unazad susreće u istraživanjima na svim prostorima BiH, pa i Sarajeva.

Rezultati dosadašnjih istraživanja Instituta prezentirani su kroz naučne skupove i konferencije te u naučnim radovima, ali i u magistarskim i doktorskim radovima njegovih istraživača. Institut je u dosadašnjem radu objavio ukupno 141 knjigu, od toga je o Sarajevu objavljeno deset knjiga, dva zbornika radova i 105 naučnih radova.

Na Institutu se radi i poseban projekat u kojem se detaljno istražuju podaci o žrtvama za prostor Sarajeva.

Pored kvantiteta izvršenih zločina potpuno se zanemaruje težina i posljedice koje je opsada Sarajeva ostavila na djecu i roditelje kao i cjelokupno bosanskohercegovačko društvo. Na osnovu relevantne dokumentacije, stručnih i naučnih istraživanja utvrđeno je, pored ostaloga da je, pored masovnih i pojedinačnih ubijanja i ranjavanje djece bila svakodnevna pojava u Sarajevu tokom opsade.

Jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike srpske (SRK VRS-a) koristile su oružje koje je dovodilo do masovnog povređivanja. Usljed izloženosti stanovništva pod opsadom, teškim životnim uvjetima i svakodnevnim granatiranjima i snajperskim djleovanjima, pojavila su se i mnoga teška oboljenja koja prije agresije nisu bila u tolikoj mjeri manifestirana. Djeca su doživjela i druge povrijede, uključujući i psihičke.

Sve ove teške fizičke i mentalne povrijede su izričito zabranjene svim relevantnim međunarodnim konvencijama. Djeca su živjela u teškim uvjetima, ubijani i ranjavani su im roditelji, izgladnjivana su usljed nedostatka hrane i dopreme humanitarne pomoći, obolijevala su od raznih bolesti i hladnoće, a za mnoge bolesti nije bilo lijekova, jer je onemogućavana njihova nesmetana doprema, razdvajana su od najmilijih, onemogućeno im je bezbrižno djetinjstvo i igra.

Snage SRK VRS-a i JNA nisu imale samo za cilj ubijanje i nanošenje teških povrijeda stanovnicima Sarajeva, već da uzrokuju i pojavu ekstremnog straha.

Ekstremni strah ostavio je posljedice na djecu koje će neke pratiti i doživotno. Cilj VRS-a bio je da ih na duži iii na trajni period dovedu do mentalnog onesposobljavanja. Ratna događanja utjecala su i na smanjenje broja poroda, povećanje broja nasilnih prekida trudnoća, kao i na povećanje broja mrtvorođene ili djece s ispotprosječnom težinom. Mnoge smrti koje su se dogodile i na ove načine nisu registrirane, što predstavlja još jedan problem zašto se konačana brojka ubijene djece neće moći možda nikada do kraja istražiti.

Izvor: STAV