Prije 99 godina sklopljen Lozanski mir, ukunit halifat, Republika Turska međunarodno priznata

Prije 99 godina, 24. jula 1923. godine sklopljen je Lozanski mir, mirovni sporazum između republike Turske sa jedne i koalicije Antante sa druge strane. Nakon ovog sporazuma i međunarodne konferencije koja je održana od 20. novembra 1922. do 24. jula 1923. godine u Lozani (Lausanne) u Švicarskoj, prestala je da postoji Osmanska imperija, ukinut je sultan i halifa, a priznata je Republika Turska.

Turska je ovaj sporazum sklopila da predstavnicima tadašnjeg Britanskog Ujedinjenog Kraljevstva, Francuskom Republikom, Kraljevinom Italijom, Japanskim carstvom, Kraljevinom Grčkom, Rumunijom i Kraljevinom Srba, Hrvata. Mirovni ugovor koji su potpisali predstavnici Kraljevine Slovenaca (Jugoslavije) u palači Beau-Rivage na obali jezera Leman.

Sporazumom iz Lozane poništio je odredbe prethodnog mirovnog ugovora u Sevru, kod Pariza, (1920) koji Prvi saziv Velike narodne skupština Turske (TBMM) nije prihvatila, a Turska je praktično oslobođena od okupacije Velike Britanije, Francuske, Italije, Grčke, Armenije…

Pošto su izvršene teritorijalne ispravke (Turskoj je vraćena istočna Trakija c Jedrenom i Anadolija sa Izmirom), a država je dobila sadašnje granice. Ustanovljeni režim međunarodnog nadzora nad demilitarizovanim Moreuzima, promenjen je kasnije Konvencijom usvojenom u Montreu (1936). Kraljevina SHS nije potpisala Lozanski ugovor, već je c Turskom zaključila poseban ugovor o miru.

Poboljšanja

Do ljeta 1920. pobjednici Prvog svjetskog rata svoj su obračun završili s poraženima i postupak nametanja mirovnih ugovora zemljama koje su izgubile rat je završen. Njemačka 28. juna 1919. u Versaillesu, Bugarska 27. novembra 1919. u Neuilly-u, Austrija, 10. septembra 1919. u Saint-Germainu, Mađarska, 4. juna 1920. u Trianonu. Sporazumi su potpisani, ali nisu postignuti, s jedinim poraženim Osmanskim carstvom 10. avgusta 1920. u Keramičkom muzeju u Sevresu, smještenom u predgrađu Sevres, 3 km zapadno od Pariza, glavnog grada Francuske. Reakcija TBMM-a na Sevreski ugovor u Ankari bila je vrlo oštra. Osudio je osobe koje su potpisale sporazum i velikog vezira Damat Ferit-pašu na smrt odlukom broj 3 Suda nezavisnosti u Ankari i proglasio ih izdajnicima. Sevr je ostao nacrt sporazuma jer ga nijedna zemlja osim Grčke nije odobrila u svojim parlamentima. Osim što nije odobren, Sevreski ugovor se nikada nije mogao provesti jer je borba u Anadoliji bila uspješna i završila pobjedom. S druge strane, u procesu koji je vodio oslobađanju Izmira i Lozanskom ugovoru, Velika Britanija je svoju flotu, uključujući dva nosača aviona, poslala u Istanbul. Istovremeno SAD je poslao 13 novih ratnih brodova u vode Turske. Pored toga, poznato je da je brod USS Scorpion pod zapovjedništvom admirala Bristola stalno bio u Istanbulu između 1908-1923, obavljajući obavještajni zadatak.

Prvi razgovori

Nakon pobjede u Oslobodlačkom ratu protiv grčkih snaga, nakon potpisivanja Ugovora o primirju u Mudanyi, države Antente pozvale su vladu Turske na mirovnu konferenciju koja će se održati u Lozani 28. oktobra 1922. godine. Kako bi razgovarali o uvjetima mira, prvo aplikant Rauf Orbay želio je prisustvovati konferenciji. Međutim, Mustafa Kemal Atatürk smatrao je prikladnim da prisustvuje Ismet Inonu.
Kasnije Ataturk, Mustafa Kemal Paša, koji je takođe učestvovao na sastancima u Mudanyi, našao je prikladno poslati Ismetmeta Pašu u Lozanu kao glavnog predstavnika. Ismet Paša (Inonu imenovan je u Ministarstvu vanjskih poslova i posao je ubrzan. Savezničke sile pozvale su i istanbulsku vladu u Lozanu da izvrši pritisak na vladu TBMM. Reagirajući na ovu situaciju, vlada TBMM je 1. novembra 1922. ukinula sultanat.

Parlamentarna vlada Lozanske konferencije koja će se pridružiti Nacionalnom paktu radi uspostavljanja blokade armenske države u Turskoj, uklanjanja kapitulacija problema između Turske i Grčke (zapadna Trakija, egejski otoci, promjena stanovništva, ratne reparacije), dekodiranje, Turske i Europe Ako se ne može postići dogovor o jermenskoj domovini i kapitulacijama, koje su imale za cilj rješavanje (ekonomskih, političkih, pravnih) problema između njihovih država, odlučio je prekinuti pregovore.

U Lozani se Turska velika narodna skupština suočila ne samo s Grcima koji su napali Anatoliju, a tamo su porazili, već i sa državama koje su u Prvom svjetskom ratu porazile Osmansko carstvo i morale suočiti se sa svim slučajevima likvidacije ovog carstva, što je sada postalo historija. Pregovori u Lozani započeli su 20. novembra 1922. godine. Dugačke rasprave su se vodile o osmanskim dugovima, tursko-grčkoj granici, tjesnacima, Mosulu, manjinama i kapitulacijama. Međutim, nije postignut dogovor o ukidanju kapitulacija, evakuaciji Istanbula i Mosula.

Drugi intervjui

Prekid razgovora 4. februara 1923. godine, nakon što su strane odbile kompromis u temeljnim pitanjima i pojavile se važne razlike u mišljenju, vratio je mogućnost rata na dnevni red. Glavni zapovjednik Mustafa Kemal-paša naredio je turskoj vojsci da započne pripreme za rat. Ako se ponovo izbije rat, ovaj put bi i Sovjetskom Savezu ušao rat najavljen u Turskoj. Haim Nahum Effendi, predstavnik manjina bio je posrednik koji je podržaoTursku. a nije mogao priuštiti novi rat, u reakciji svojih javnih saveznika Lausanne pozvao je Tursku da ponovo pokrene mirovne pregovore.

Uz obostrane ustupke između stranaka, pregovori su započeli ponovo 23. aprila 1923., pregovori koji su započeli 23. aprila trajali su do 24. jula 1923. i taj je proces rezultirao jepotpisivanjem Lozanskog mirovnog ugovora.

Sporazum potpisan između predstavnika zemalja potpisnica, raspravljao se u turskom parlamentu kako to nalažu zakonske procedure nalažu verifikaciju i odobrenje za međunarodne ugovore Turske do 23. avguda 1923., Grčke 25. avgusta1923., Italije 12. marta 1924., Japana, 15. maja 1924. Velika Britanija odobrila je sporazum 16. jula 1924. godine. Sporazum je stupio na snagu 6. avgusta 1924. godine, nakon što su u Pariz zvanično poslani dokumenti koji potvrđuju ratifikaciju svih strana.

Pitanja o kojima se raspravljalo i odluke donesene u Lozanskom mirovnom ugovoru

Tursko-sirijska granica: Prihvaćene su granice iscrtane sporazumom iz Ankare potpisanim s Francuzima.
Iračka granica: Ne može se predvidjeti Mosul o ugovoru, s tim u vezi bi vlada Ujedinjenog Kraljevstva i Turske pregovarale o vlastitom sporazumu među njima. Ovaj sukob pretvorio se u problem Mosula.
Tursko-grčka granica: Prihvaćeno je kako je određeno Ugovorom o primirju u Mudanji. Rijeka Meric na zapadu stanice Elm i Bosnaköy, Grčka reparacija za uništavanje odgovora Zapada, data je Turskoj u Anadoliji.
arhipelag: U vezi s grčkom vlašću nad Lezbosom, Limnosom, Hiosom, Samotrakijom, Samosom i Ahikeryjim ostrvima, odredbama Londonskog sporazuma iz 1913. i Atinskog sporazuma iz 1913. o ostrvima i dekretom koji je Grčkoj dostavljen 13. februara 1914, Prihvaćen je pod uvjetom da se ne koristi u svrhe. Turski suverenitet nad ostrvima koja se nalaze na manje od 3 kilometara od anatolske obale i nad Bozcaadom, Gökçeadom i Zecjim ostrvima.
Sva prava na Dvanaest ostrva, koja je 1912. godine Osmansko carstvo Ušijskim ugovorom privremeno prepustilo Italiji, odrekla su se u korist Italije petnaestim članom.

Tursko-Iranska granica: Određeno je prema Kasr-ı Şirin ugovoru potpisanom između Osmanskog carstva i Safavidske države 17. maja 1639. godine.
Kapitulacije: Sve uklonjeno.
Manjine: U Lozanskom mirovnom ugovoru manjina je određena kao nemuslimani. Sve manjine su prihvaćene kao turski državljani i rečeno je da neće biti dodijeljene nikakve privilegije. Član 40 ugovora uključuje sljedeću odredbu: „Turski državljani koji pripadaju nemuslimanskim manjinama će imati koristi od istih postupaka i garancija kao i drugi turski državljani u smislu zakona i prakse. Konkretno, imat će jednako pravo osnivati, upravljati i nadzirati sve vrste dobrotvornih ustanova, vjerskih i socijalnih institucija, sve vrste škola i slične institucije za obrazovanje i osposobljavanje, te slobodno koristiti svoj jezik i slobodno obavljati vjerske usluge, kako bi mogli sami platiti svoje troškove. Odlučeno je da se razmijene Turci u Zapadnoj Trakiji, Grci u Anadoliji i Istočnoj Trakiji i Turci u Grčkoj, osim Grka u Istanbulu.
Ratna odšteta: Države Antente odustale su od ratnih reparacija koje su željele zbog Prvog svjetskog rata. Turska, molimo za Grčku traženu cijenu od 4 milijuna međutim, ovaj zahtjev nije prihvaćen. 59. Dogovoreno je da se pitanje ratnih zločina počinjenih u Grčkoj i Turskoj odriče i da ratne odštete plaća samo kao Grčka, daje regionu Elmu.
Osmanski dugovi: Osmanski dugovi podijeljeni su među državama koje su napustile Osmansko carstvo. Poglavlje koje pada u Tursku naređeno je da se plaća u ratama kao francuski franak. Predstavnici poraženog Njemačkog carstva i država Austro-Ugarske uklonjeni su iz upravnog odbora, a aktivnosti te institucije nastavljene su i ugovorom su dodijeljene nove dužnosti. (Članci Mirovnog ugovora iz Lozane 45,46,47… 55, 56).
Moreuzi Bosfor i Dardaneli: Moreuzi su tema o kojoj se najviše razgovara tokom razgovora. Napokon je osigurano privremeno rješenje. U skladu s tim, nevojni brodovi i avioni mogli bi prolaziti kroz tjesnace u mirno vrijeme. Kako bi se demilitarizirale obje strane moreuza i osigurao prolaz, formirano je međunarodno vijeće sa turskim predsjednikom i odlučeno je da se ti propisi održavaju pod garancijom Lige naroda (preteča UN-a). Tako je turskim vojnicima zabranjen ulazak u moreuz. Ova je odredba zamijenjena Konvencijom o moreuzima Montreux potpisanom 1936. godine.
Strane škole: Dogovoreno je da nastavi školovanje u skladu sa zakonom sprovodit će Turska.
Istanbulska Patrijaršija: Patrijarhu hrišćnaske pravoslavne crke u Istanbulu, koji je bio vjerski vođa pravoslavca u svijetu, ukinute su sve privilegije tokom Osmanskog carstva i dozvoljeno mu je da boravi u Istanbulu samo pod uvjetom da ispunjava vjerske poslove i vjeruje u obećanja data u vezi s tim. Međutim, u tekstu ugovora ne postoji nijedna odredba koja se odnosi na status patrijarha.

Kipar: Da bi privuklo Britance protiv Rusa, Osmansko carstvo je privremeno dalo Kipar administraciji Ujedinjenog Kraljevstva 1878. godine, pod uslovom da su njihova prava na Kipru zadržana. Ujedinjeno Kraljevstvo službeno je najavilo aneksiju Kipra 5. novembra 1914. godine, nakon izbijanja Prvog svjetskog rata. Osmanska država nije priznala ovu odluku. Turska je prihvatila Ugovor iz Lozane sa članom 20. suvereniteta Velike Britanije na Kipru.

Lozanskim sporazumom je okončan Prvi svjetski rat.

Prema turskoj historijografiji Lozanskim sporazumom Turska je u svoju korist dobila što nije bilo riječi o kapitulacije, riješila je problem manjina, državnih dugovi i ratne kompenzacija, stranih škola, a iz Istanbula su otišle strane (okupatorske snage Engleza i Amerikanaca).

Nepovoljno po Tursku, ali kasnije pretvoreno u njenu korist je bila Međunarodna komisija 1936. godine prema kojoj je oblast Hataja i Iskenderun na istoku pripao Tursko–

Bilateralno između Turske i Engleske u Lozani Pitanje Mosula (Irak) koje je već tada bilo poznato kao najveće nalazište nafte, koje je prepušteno pregovorima, kasnije je riješeno protiv Turske. Mosul je pripao Iraku koji je bio pod upravom Velike Britanije.

Riješeni, ali kasnije priliko implementacije su se pojavili problemi s Francuskom i stranim školama U Turskon (1926) i Strane
Plaćanje vanjskih dugova (1933.), razmjena stanovništva sa Grčkom (1926.)
1930) i demilitarizacija Egejskih ostrva.

Problemi u vezi Mosula, Hataya, moreuza i Istanbulske Patrijaršije koji nisu riješeni u Lozani.

“Ovaj ugovor je dokument koji osujetio atentat koji je vekovima pripreman protiv turske nacije i za koji se smatralo da je završen Sevrskim ugovorom. To je djelo političke pobjede koje nema presedana u historiji osmanskog perioda.”, ocjnio je nakkon popisivanja Mustafe Kemal Ataturk o mirovnom sporazumu u Lozani

https://wwi.lib.byu.edu/index.php/Treaty_of_Lausanne