Predstavljamo: Zerin Murić

Zerin Murić je rođena 14.03.1998. godine u Istanbulu. U Rožajama živi gdje je završila osnovnu i srednju školu. Student je sociologije. Piše poeziju od svoje desete godine. Njen literarni prvjenac „ Na krilima duše“ objavila je 2015. godine. Drugu zbirku poezije „ Poljubac mjeseca“ objavila je 2021. godine. Njena poezija objavljivana je u „Glasniku Bihora“, časopisu za kulturu, književnost i nauku „ KOD“,časopis za naučna, književna i društvena pitanja „Tokovi“ i u panorami savremene poezije BošnjakinjaCrne Gore „ Lirski zinet“.

Zerin Murić predstavljamo u sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame “Lirske hedije”

O KRAJU

Dešava se

Često

Da razmišljam

Kakav će biti kraj

Ovog života

Hoću li ga završiti

Kao u snovima

Dok u biblioteci Klementinum

Potpisujem primjerak svoje knjige

Dok sam očarana zlatnim Pragom

Ili će to biti

U jednoj od onih koliba

Koje sam poželjela da imam

Dok prelistavam stare albume

I osluškujem

Zvuk vatre

Hoće li me pamtiti

Po dobrim djelima

Koje ću ostaviti iza sebe

Ili ću biti samo poput prašine

Koja je na ovom svijetu svratila

Često poželim da saznam

Kakav će kraj biti

Da li kao iz snova

Ili ću negdje

U nekom oglu

Dušu ostaviti

Dok drugi na ovom svijetu neće

O tome znati

***

Čovječe

Na tom mjestu

Gdje si sada ti

Bilo je ljudi

Prije tebe

Biće ih

I poslije tebe

Tu na tom

Mjestu

Živjeli su mnogi

Različitim životima

Na tom mjestu

U rukama su držali

Istu knjigu

Ali drugačije su

Čitali

Zapisivali

Čovječe

Na tom mjestu

Bilo je onih

Prije tebe

Biće i onih poslije tebe

Ali niko ostati neće

PJESMA O TEBI

Kada budem

Napisala pravu pjesmu o tebi

Neki novi klinci će ići

Ulicama kojima smo mi prollazili

I sanjati velike snove

Kada budem napisala

Pravu pjesmu o tebi

Zalazak sunca neće biti isti

I Mjesec će po neku suzu pustiti

Jer smo otišli

Sa željom

Da se ponovo sretnemo

Zavolimo

Jednog dana kada budem

Napisala pravu pjesmu o tebi

Ti ćeš u drugom gradu

Voditi svoj posao

Snove pretvaraćeš u realnost

Jednog dana

Kada uspijem da stihom

Opišem tvoj pogled

I boju tvojih očiju

Tvoj osmijeh

Glas

Sve što te čini drugačijim

Ti ćeš u zagrljaju imati

Jedan mali svijet

Jednog dana

Dok budeš ispijao kafu

Na omiljenom mjestu

Sjeti se mene

Potraži me

Dopusti srcu da te vodi

Kada jednog dana

Napišem pjesmu o tebi

Nebo će se postidjeti od tolike ljubavi

Ptice će grad pjesmom

Nagraditi

Tog jednog dana

Uz kafu i omiljenu pjesmu

Pisaću o tebi

O svemu što ti prećutah

Jednog dana kada napišem

Pravu pjesmu o tebi

Dođi mi

***

Nazdravljali su

Našoj ljubavi

Divili joj se

Prepričavali

Od nje su pravili bajke

Zbog nje su vjerovali

U srećan kraj

I u te poznate riječi

U dobru i zlu

Dok vas smrt ne rastavi

Uvijek sa bježala od stola

Gdje sam morala slušati o mojoj sreći

Možda zbog straha

Možda zbog srama

Jer im nisam mogla reći

Da je zapravo to

Lažna sreća

I ova ogrlica oko vrata

Nije iz ljubavi

Tu je kao znak pokajanja

Mrzela sam gužve

I naše zajedničke šetnje

I sve te poglede i pohvale

Jer sam znala

Da mi nikada ne bi povjerovali

U priču o našoj pravoj ljubavi

Tvoje ljubavi

Niko ne bi poslušao priču o

Ljubavi jedne kukavice

Bježala sam

Jer znam

Ne daju se očima vidjeti

Te modrice na srcu

Rane koje još krvare

RASTANAK

Kada govore o rastanku

Uvijek se sjetim tebe

I onih naših ludih

Planova o budućnosti

Sjetim se tako

Odijela i bijelog vela

Smišljanja imena djeci

I vječite dileme

Čije će oči imati

Kada mi govore o rastanku

Poželim da saznam

Da li i dalje uživaš u zalasku sunca

Kada prolaziš ulicama

Kojima smo zajedno prolazili

Kada mi gvore o rastanku

Uvijek čujem samo tvoje ime

I postanem svjesna

Da te ne mogu dati zaboravu

Još uvijek

Priredio: Božidar Proročić, književnik i publicista