Predstavljamo: Alma Murić-Dacić

U sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame “Lirske hedije” predstavljamo vam:

Alma Murić-Dacić je rođena 1976. godine u Rožajama. Osnovnu školu završava u mjestu rođenja, kao i gimnaziju  „30. septembar“. Višu poslovnu u Novom Sadu.kao srednjoškolka, bavi se slikarstvom kao hobijem, počinje da piše i prve pjesme.Prvu zbirku poeziije izdala je 1990. godine, a promocija je bila 25. marta 1999.godine. Zbirka nosi naslov„Biser ogrlice“, a izdavač je Centar za kulturu Rožaje. Svoje pjesme je redovno objavljivala u „Rožajskom zborniku“, a bila je idopisnik DN „Vijesti“ kao i Regionalne televizij iz Novog Pazara. Sada radi kao asistentu nastavi u OŠ „Donja Lovnica“.

DOBRO JUTRO TUGO

Dobro jutro, tugo, zaboravljena,

Opet si me našla samu.

Dobro jutro, tugo, dobrodošla

U moj zagrljaj. Dobrodošla

Nova boli.Sve je u meni skriveno.

Dobar dan tugo, novi je dan,

Opet si me ostavila, otišla

Kao uzdasi vjetra, kao proljeća.

Dobar dan tugo na brdu zore,

U struku bosiljka, vihore radoznali.

Dobro veče tugo, bez dodira dragih,

Dobro veče hladna noći, bojama slikana,

Opet si me našla, opet si me zgrabila

Hladnim rukama.

Dobro veče tugo, suzo, moja dugo, dugo,

Opet volim.

Dobro jutro, jutro bijelo,

Đerdane moj, dan je lunjavi.

VARAJU TE

Varaju te da zbog tebe patim,

Varaju te da sam sama.

Ne vjeruj im, ja sam srećna,

Zato što sam ostavljena.

Varaju te kad ti kažu,

Da noćima vino pijem,

Varaju te, a ne znaju,

Više život igra nije.

Varaju te da tugujem,

Da zbog tebe nemam sna.

Da sam sebe uništila,

I da sam ti oprostila.

Varaju te, sve je varka,

Nada, život, sreća, tuga.

Varaju te, da si bio želja žarka,

Sve je prošlo kao duga.

PJESNIK

Zarobljena srca,

Pun tuge i gorčine, oluje,

Vinom se truje.

Ne daj se,

Riječi su odbrana

Srca i ponora.

STRANAC

Stranac u gradu,

Neshvaćen, svuda,

Noć tame

Nepoznat trag.

Stranac ostaje tu,

Riječ ubija,

Stranče, kreni ulicom nepoznatom,

Naći ćeš put ,

A možda i san.

Boli. Riječ, grad.

Idi, nijesi ti za ovdje

Stranac si.

Idi,

Dom je na dohvatu ruke

Preboli sve, zaboravi,

Ali idi, stranac si.

ČEKAM NOVO JUTRO

Kako isklesati iz kamena

Riječ za tebe.

Kako ptici reći da ne leti,

Ribi da nije u vodi.

U sutonu tihom, punom nemira, žara,

Prodiru u meni tvoje oči,

Kidaju mi srce

U noćima dugim,

Tražim tople riječi za tebe.

OSJETI NOGE OZEBLE

Ocu, s poštovanjem

Osjeti noge ozeble,

Promrzle.

Osjeti glad, muku,

Poželi zaborav.

Osjeti dane prepune

Gorčine,

Osjeti teret života,

Poželi zaborav.

Osjeti mržnju, zavist,

Besparicu, smrt,

Gubitak majčine ruke,

Poželi zaborav.

Osjeti svega pomalo,

Osjeti ljubav čak

Da ti je svega previše,

Poželi zaborav.

Osjeti nema hljeba,

Dolazi glad.

Osjeti drva nema, vatre,

Poželi zaborav.

Osjeti život gorak,

Stradanje, prah,

Osjeti svega dosta,

Poželi zaborav.

Osjeti ljubav kasnu,

Nas pet.

Osjeti toplinu, dom,

Nemoj zaborav,

Nadanje me drži tvoje.

JUTROS SI REKLA DA SI SAMA

Majci

Jutros si rekla da si sama,

Sam sam i ja, zvijezde brojim.

Jutros si rekla kako brineš,

Nijesam dijete, ne plaši me tama.

Sjutra ćeš reći opet si sama,

I ja ću biti u duši takva.

Bolim te, toplino moja, ne brini

S tobom sam i u ovoj daljini.

Sjutra opet boli, vjeruj, više,

Bolim te ja, gubitak prošli.

Ne brini majko, biću uz tebe,

Djevojčica tvoja, srcem tvojim diše.

Jutros si rekla kako si sama,

Evo mene u toj samoći, do tvog srca.

Jutros me pitaš da li sam gladna,

Ne brini, gladna je samo duša moja.

Jutros si sama u svom bolu,

Evo ti moje tople ruke iz daljine.

Bolim te, sve me toplo boli,

Jutros si rekla kolko si sama…

Priredio: Božidar Proročić, književnik i publicista