Po džamiji im Mirko gazi, četnika vole, masona imaju, a sekta nisu…

Odavno nije zabilježeno na ovim prostorima da pripadnici jedne interesnoklerikalne skupine, koja je nastala i jačala u očima državnih struktura odbacivanjem ahmedija, sa toliko žara i negativne energije još jače prozivaju one koji služe vjeri, a ne politici.

Koliko se samo, zaluđena politikom, ova skupina interesdžija udaljila od svog naroda najbolje govori činjenica da su u Srbiji postali simboli poltronstva, zarad par funkcija i medijskih nastupa.

Ništa bolje svoje temelje pogrešne politike ova, u vjerskoj zajednici, instalirana  skupina nije postavila ni u Crnoj Gori, gdje je u koaliciji upravo sa onima koji negiraju genocid u Srebrenici, a što još više “para uši i oči”, isti ti negatori im nisu dali ni jednu jedinu funkciju u novoj Vladi Crne Gore. Koja i šta je njihova uloge u ovoj ultra nacionalističkoj vladi, je hipotetčko pitanje.

Također, ničim izazvana ova političko-vjerska skupina pišman efendija je oplela po svima koji obilježavaju uspjeh Turske u spriječavanju puča iz 2016. godine, gdje putem svojih divljih portala i medija besomučno pokušavaju diskreditovati pobjedu demokratske vlasti u Turskoj, a pučistima pod patronatom terorističke FETO organizacije, namjerno ili ne, uliti nadu da još ima “nade”!

“Londža džidžova” koja, koliko nam govore, ne pripada nijednoj sekti, okupljena oko jedne stranke koja je mijenjala imena sve do trenutka dok nije izbacila riječ “Sandžak” iz svog imena, a svojevremeno bošnjačku zastavu nazivala “običnom krpom”, sebe predstavlja kao jedine zaštitnike bošnjačkog naroda na ovim prostorima.

Ništa to ne bi bilo ni čudno da ista ova inteersno-politička grupacija neizjašnjenih Bošnjaka na posljednjem popisu stanovništva 2011. godine nije radila upravo protiv tog istog naroda, kada je forsirala kampanju protiv tih istih Bošnjaka i pozivala ih da se na popisu NE IZJAŠNJAVAJU kao Bošnjaci!

Sjećanja tih istih Bošnjaka datiraju i dalje u 90-te godine, kada je ta londža poklekla Miloševićevom režimu, s jedne strane  ugošćavajući u džamiji tadašnjeg srpskog premijera Mirka Marjanovića, a s druge strane, zvanično, bili su zvanično nepriznata vjerska zajednica registrirana kao udruženje građana.

Foto ilustracija: sanddzackenovine.rs

Još jedan snažan pečat “brige o vjeri i Bošnjacima” ova političko-vjerska skupina je u svom radu udarila onog trenutka kada je za svog potpredsjednika stranke koja ih okuplja imenovala, ni manje ni više, nego masona?! inače bivšeg pripadnika 33. masonskog stupnja slobodnog zidarstva, Nenada Prokića, koji je čak i javno za njihov divlji sajt potvrdio da je istina, te da iz “Lože masona” dolazi pod skute njihovog im vođe.

Za vrijeme dok su politiku vodili pod ahmedijama na čelu sa sada “zamrznutim muhtijom”, imali su toliko hrabrosti da našoj dijaspori priređuju i donatorske večeri, u kojima je njihov idejni tvorac licitirao sa sumama novca koje naša dijaspora treba udjeliti za pomoć Sandžaku, iako taj novac Sandžak nikad vidio nije.

Kada je 10. juna 2010. godine vođa političko-vjerske skupine kazao, citat: “Ako biram između licemjernog demokrate i iskrenog četnika, više volim da imam ovog drugog…”, javnost u Sandžaku je ostala zapanjena, ali evo nakon 11 godina ta izjava otkriva prave namjere i težnje njega i njegovih.

Iskreni četnici, kako reče tada njihov idejni vođa, te iskaza svoju “ljubav” javno, su svoju “odanost” pokazali kroz historiju, dok naši licemjerni igrači iz političko-vjerske skupine sa, pazite sad: Bošnjačkom zastavom koja je njima “krpa”, identitetom koji nije “Bošnjak”, te strankom koja nema (više) u sebi “Sandžak”, nisu pripadnici nijedne sekte…nema se po čemu zaključiti, valjda!