O bajramskim propisima i običajima

Dolaskom Ramazanskog bajrama osjećanja kod muslimana su pomiješana. S jedne strane, tužni su i žalosni, jer mjesec ramazan i njegove blagodati prolaze, ali su, u isto vrijeme s druge strane, sretni, zadovoljni i radosni jer dolazi Bajram, dan u kojem će za svoj ispoljeni trud u mjesecu ramazanu biti obilno nagrađeni.

Prvog dana Ramazanskog bajrama muslimani sa ovih prostora, svi članovi porodice, rano ustanu i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu, a.s., tradiciju prije odlaska na bajram-namaz nešto se pojede. Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije odjenu za bajram-namaz. Već je u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., bio raširen običaj da se na bajram-namaz izlazi u najljepšoj odjeći. (Buharija).

U Bosni i Hercegovini, Sandžaku, kao i u drugim mjestima na Balkanu samo muškarci odlaze na bajram-namaz, ali je praksa Božijeg Poslanika, a.s., bila da i žene izađu na bajram-namaz.

Iz džamije se, uglavnom prvog dana bajram, odlazi na mezarje gdje muškarci uče Fatihu i sura na kaburima svojih najbližih.

Prema Poslanikovoj, a.s., tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim, a vraća drugim putem da bi što više meleka koji stoje pokraj puta tražilo oprosta za klanjače. Ibn Omer, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., bi na bajram-namaz išao jednim, a vraćao se drugim putem.“ (Hakim).

Bajramska sofra u Novom Pazaru

U skladu s materijalnim mogućnostima domaćina priprema se bajramski ručak. Pošto se bajram-namaz obavlja samo u džamijama u nekim mjestima običaj je da stanovnici naselja u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz.

Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji smo naslijedili od Osmanlija. Inače, Poslanik, a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: „Tekabbelellahu minna ve minke”, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela!”

Nezaobilazan dio bajramskog slavlja su bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. Ženski članovi porodice nekada su se darivali katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarcima darovalo ono što im je milo.

Bajram i bajramluci su opjevani u poznatoj sevdalinci:

Bajram ide, Bajramu se nadam
Šta bih dragome bajramluka dala?
Kad bih dragom vezen jagluk dala,
Dragi mi je, malo mu je dara!
Kad bih dragom boščaluka dala,
Sirota sam, mnogo mu je dara!

Maloljetna djeca se uglavnom daruju slatikišima i novcem uz obavezno pitanje o tome da li je dijete postilo i koliko dana. Od odgovora na to pitanje zavisila je veličina nagrade, jer je dijete koje je postilo više dana ramazana izdašnije nagrađivano.

Običaj je da se svi članovi uže porodice sakupe kod roditelja na zajednički bajramski ručak. Bajramska sofra obično bi sadržavala najomiljenija jela svih članova porodice. Posjećivanje rodbine za vrijeme Bajrama ima jedinstvenu svrhu i cilj. Vjernci su za vrijeme Bajrama sretni i radosni, a sreću je uvijek najbolje podijeliti s najbližima. Uz to, Bajrami su idealno vrijeme da se određene nesuglasice koje postoje unutar porodice izglade, a oni koji su eventualno ljuti jedni na druge izmire. Sve to duboko je ukorijenjeno u vjeri dini islamu koji od vjernika zahtjeva da žive u harmoniji, bratskoj slozi i ljubavi.

Za muslimane dani Bajrama su dani radosti, veselja i sreće. Lica vjernika sijaju od sreće, zadovoljstva i radosti u danima Bajrama. Poslanik, a.s, je za vrijeme Bajrama dozvoljavao pjesmu i zabavu pod uslovom da se vodi računa da to bude u granicama časnog šerijata. Istinsku radost na Bajram mogu osjetiti samo oni koji su tokom mjeseca ramazana izvršavali svoje vjerske obaveze, kao što pjesnik u stihovima kaže:

Nije Bajram onome ko oblači nove
i gizdave haljine.
Bajram je samo onome ko je siguran
od prijetnje (Allahove).
Nije Bajram onome ko se nakadi na
mirišljavo drvo.
Bajram je samo onome ko se pokaje
i ne vraća se više na grijeh.
Nije Bajram onome ko se gizda
i kiti ovozemaljskim nakitima.
Bajram je samo onome ko se
bogobojaznošću opskrbi i osigura.
Nije Bajram onome ko punokrvne atove jaše.
Bajram je samo onome ko se prođe
i napusti poroke i grijehe.
Nije Bajram onome ko stere skupocjene ćilime
Bajram je samo onome ko sretno prebrodi
svoj put životni.

Svi lijepi bajramski običaji ovdašnjih muslimana duboko su ukorijenjeni u islamsku tradiciju i sunnet Časnog Poslanika Muhameda a.s. Iako neke od njih ljudi smatraju narodnim običajima, to su, u suštini, islamski propisi za koje vjernici imaju nagradu kod Uzvišenog Allaha. Gozba za bajramski ručak, ili darivanje bajramluka roditeljima i rodbini su Bogu ugodna djela za koja slijedi nagrada. Neshvatljivo je stoga, da neki ljudi mubarek dane Bajrama koriste za otvoreni nemoral, bestidnost, raskalašenost, pijanstvo i bludničenje. Dani Bajrama su dani učenja tekbira s kojima zahvaljujemo Allahu na blagodatima kojima nas je obdario, a ne šejtanski dani koji se koriste da bi se napakostilo Dragom Bogu. Molim Milostivog Allaha, dž.š., da nas uputi na Pravi put i podari nam Svoju milost, oprost i svaku blagodat u danima Bajrama. Amin!.

Izvor: https://www.preporod.com/index.php/duhovnost/tradicija/item/3421-detaljno-o-bajramskim-propisima-i-obicajima

Foto: Medin Halilović-SNews, arhiv