Ne damo da se bilo ko ponižava i ubija u Sandžaku

– Ovdje možeš biti ili nasilnik ili neko ko to nasilje trpi. Ponekad i jedno i drugo. Međutim, ovdje zbog toga niko nije sretan i nije rahat.

– Narod se sigurnije osjeća u društvu pravih kriminalaca nego policajaca.

-Zakon nije isti za sve i to je ono što boli ljude i generiše nasilje. Policija nam je nikakva. Obično se pojave na kraju, kad se sve izdešava, eto da popišu štetu. Od njih selameta nema. Najbolje se to videlo tokom ubistva Ervina Ćelahmetovića iz Priboja

– Kolo sreće se okreće i okrenulo se

Dragi sugrađani,

Svako od vas zna zašto je došao. Svako ima svoje razloge. Međutim, ima ponešto što nas sve ujedinjuje u ovom trenutku. A to je da hoćemo da kažemo “ne nasilju”. Da ne živimo na nivou divljaštva već da živimo na nivou civilizacije. Mnogi kažu da kod nas vlada pravo sile umjesto da vlada sila prava.
Ja se ne bih složio sa time. Ja bih rekao da kod nas ne vlada neko ko je jači i silniji, već vladaju oni koji su bezobzirniji.

Ljudi bez obraza, čijoj bezobzirnosti nema mjere i karara. I ko god da je fin, dobar čovjek, radnik, otac, muž, brat, sin, rođak i komšija on je budala. On je problem i za sebe i za svoju porodicu. On je žrtva ovoga dunjaluka a i pravi žrtvom i svoju djecu i hanumu.

Mi smo društvo nasilja.

Ovdje možeš biti ili nasilnik ili neko ko to nasilje trpi. Ponekad i jedno i drugo. Međutim, ovdje zbog toga niko nije sretan i nije rahat. Velika većina to ne zna, ali vi znate. Zato što znate ovdje ste. Svojim dolaskom vi svjedočite tome. Vi svjedočite da nećete da trpite nasilje u bilo kojem obliku.

A Bog do kod nas ima svake vrste nasilja. I fizičkog, i vršnjačkog, i seksualnog, i pravnog, i policijskog, i ekonomskog, itd… Kod nas je nasilje počelo sa agresijom na BiH. Batinanja, privođenja, otmice, paljenja kuća, pljačka imovine i ubistva. Sve smo mi to doživjeli na ovom napaćenom prostoru.
Nismo se ljudski ni oporavili od toga kreće rat na Kosovu i bombardovanje.

Sa nadom smo dočekali 5. oktobar, ali 6. oktobar nije došao. Niko nije odgovarao za nasilje nad nama. Vlastima nije bilo do toga jer kad bi kaznili vinovnike samim time bi priznali da je nasilja bilo. Najbolji primjer za to su porodice žrtava otmica iz voza u Štrpcima, iz autobusa u Sjeverinu, žrtve iz Kukurovića i druge. One nijedno pravo nisu ostvarile. Država ne da, jer bi time priznala šta se njima zapravo desilo.

–Tamničari svog naroda i Kerberi svakog režima u Beogradu

Nazovi demokratske vlasti su to htjele da gurnu pod tepih a oni koje smo izabrali da nas vode nisu htjeli da im smetaju u tome. Štaviše pomogli su im u tome. Od onih koji treba da zastupaju interese napaćene manjinske zajednice oni su postali sušta suprotnost. Umjesto da budu Nelsoni Mendele ovog naroda oni su postali njegovi najgori tamničari.

Kerberi svakog režima u Beogradu.

Oni su sastavni dio nasilja i ugnjetavanja ovog naroda. Za šaku eura ga prodaju. Ćefine sa majke bi prodali jer njima ništa nije sveto. Ja ne znam sa čim bi njih uporedio. Najviše me podsećaju na zatvorske bande i cinkaroše koji za račun uprave održavaju red u zatvoru.

Svašta može da im podođe.

Dobili su odriješene ruke od režima da rade šta hoće. I da zapošljavaju i da otpuštaju. Da hapse, da šalju inspekcije i da prijete ljudima. Da podižu biznise i da ih uništavaju.

E sad, kolo sreće se okreće i okrenulo se. Već neko vrijeme su opet na vlasti oni koji su osmislili i sproveli krvavi raspad Jugoslavije. Opet kriminal buja i dešavaju se ubistva. Policija je postala servis mafije umjesto da se bori protiv nje. Gomilaju su nerešeni slučajevi pogotovu ubistava.

Narod se sigurnije osjeća u društvu pravih kriminalaca nego policajaca.

Uniformisana policija je i neki hal, ali je neuniformisana ogrezla u kriminalu. Običan građanin kroz institucije sistema ne može ništa regularno da završi i/ili da zaštiti svoje interese. Jedina opcija mu je da da mito što je nasilje nad njim ili da đapi javne službenike što je opet vid nasilja nad njima.

Zakon nije isti za sve i to je ono što boli ljude i generiše nasilje. Policija nam je nikakva. Obično se pojave na kraju, kad se sve izdešava, eto da popišu štetu. Od njih selameta nema. Najbolje se to vidjelo tokom ubistva Ervina Ćelahmetovića iz Priboja. Ubijen je od strane policajca na očigled najmanje 5 do 6 osoba koji su ili policajci ili pripadnici vojske i BIA-e. Ti isti su mu dozvolili da se udalji sa lica mesta i da kasnije pobegne iz zemlje.

Možda ovo ubistvo nije zločin iz mržnje, ali bjekstvo ubice i pokušaj blaže kvalifikacije krivičnog djela pokazuje koliko su Bošnjaci u Priboju ugroženi i građani su ne drugog već n-tog reda. E mi na taj status drugorazrednih i trećerazrednih građana ne pristajemo i nikada nećemo pristati! Nama su svaki Bošnjak i svako mjesto u kojem žive Bošnjaci podjednako važni.

Ne damo da se bilo ko ponižava i ubija u Sandžaku ma ko god da je. Mi se pridružujemo protestima protiv nasilja koji se odigravaju već neko vreme u Beogradu. Njihovi zahtevi su i naši. Ali imamo neke zahteve koji su specifično naši i lokalni. Policijska banda iz Priboja nas je naterala da ih formulišemo.

Dakle, naši zahtevi su sledeći:

1. Smjena ministra unutrašnjih poslova;
2. Smjena načelnika granične policije;
3. Smejna komandira Policijske stanice Priboj.
4. Izvještaj MUP-a Srbije o incidentima sa nacionalističkom konotacijom u Sandžaku gde su počinioci pripadnici MUP-a Srbije i njihove kazne.

Smatramo ove zahteve minimumom minimuma i od njih nećemo odustati.

Predsjednik Inicijative slobodnih građana (ISG), Aladin Paučinac u obraćanju na skupu “Sandžak protiv nasilja”, 26. maja 2023. godine u Novom Pazaru