Na 28. godišnjicu genocida majke obišle stratišta svojih najmilijih

Majke i žene Srebrenice i Podrinja obišle su danas stratišta svojih najmilijih na lokalitetima u Srebrenici, Bratuncu i Zvorniku. Tužna povorka krenula je ispred Čaršijske džamije u Srebrenici, a cvijeće i Fatiha su položeni i proučeni ispred Osnovnog suda i bivše zgrade policije u Srebrenici, javlja Anadolu.

Zemljoradnička zadruga u Kravici, mjesto na kojem su na današnji dan 1995. godine pripadnici vojske bosanskih Srba ubili više od 1300 bošnjačkih muškaraca i dječaka, nakon čega su njihova tijela odvožena u primarne masovne grobnice Glogova, a nakon toga, u cilju prikrivanja zločina, u sekundarne i tercijarne masovne grobnice Blječeva, Budak, Zalazje i Zeleni Jadar.

Majka Aiša Omerović je u genocidu nad Bošnjacima Srebrenice izgubila 42 člana porodice. Prije pada Srebrenice ostala je bez dva sina i brata.

“Ovdje nema ni jedne stope, ni jednog pedlja zemlje, a da ne podsjeća na genocid. Međutim i danas dan je produžen genocid u Srebrenici. Živim u Srebrenici, vratila sam se kada je bila prva dženaza, ja sam se vratila među zlikovce i ostala. Svašta sam preživjela, ali ne bih sada da pričam, nekada ću ispričati šta su mi radili i šta rade još uvijek. Ali ovi dani za nas su teški, preteški… Jedva preživljavam i jedva ostajem živa”, kazala je majka Omerović.

‘Bijela kuća’ – mjesto zatočenja i ubijanja Bošnjaka, dječaka i muškaraca u periodu od 11. do 13. jula 1995. godine.

Majke Srebrenice uprkos godinama, bolesti, prijetnjama i negiranjima neće odustati od traganja za svojim najbližim i obilascima stratišta širom Podrinja.

Fazila Efendić, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke, istakla je kako je današnji dan za nju veoma težak, jer zna na kojem je stratištu i kako ubijen njen suprug.

“Najteže stratište mi je Pilica i sve imam neki predosjećaj da je moje dijete ubijeno u Pilici. Ono je strašno. Nije nigdje slatka smrt, svugdje je teško, ne zna se gdje je teže, ali se ja najteže osjećam u Pilici”, kažen Efendić, kojoj su u genocidu, pored supruga i sina, ubijeni mnogobrojni članovi familije.

Brana u Petkovcima, općina Zvornik, mjesto je na kojem je ubijeno blizu hiljadu muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti 14. jula 1995. godine, koji su ranije uhvaćeni, mučeni te strijeljani. Strijeljanje na ovom stratištu preživio je Nedžad Avdić i još jedna osoba.

Efendić, koja je povratnica u Srebrenicu, prokomentarisala je i privođenje povratnika Mirsada Omerovića u Policijsku stanicu.

“Za mene je to strašno. Znači li to da ni u kom slučaju ne smiješ reći šta je bilo, šta se desilo? Znači može da te ubije, a da ne smiješ reći da te je ubio. Može ubiti dijete, a da ne kažeš da je ubijeno. Naša je borba za istinu i pravdu, da se dokaže”, kazala je Efendić, ističući kako su nedopustiva privođenja povratnika i žrtava genocida u Srebrenici.

O privođenju Mirsada Omerovića govorio je i Alija Tabaković, predsjednik Kluba Bošnjaka u Narodnoj skupštini RS.

“Mirsad Omerović je prva žrtva ratnohuškačkog i četničkog orgijanja u Srebrenici od strane Srpske pravoslavne crkve i organizacionog odbora za obilježavanje ‘Petrovdanskih dana’. Mirsad Omerović je preživio genocid, bio je zatočen u logoru Šljivovica u Srbiji, i sve je ovo emotivno doživio i bilo je pitanje vremena kada će se desiti izliv emocija kod žrtava genocida”, kazao je Tabaković.

Majke i žene Srebrenice i Podrinja obišle su, nakon Srebrenice, područje “bijele kuće” u Potočarima, zatim masovnu grobnicu Budak, masovna stratišta u Kravici i Novoj Kasabi na području bratunačke opštine te masovna stratišta Petkovce, Branjevo, Kozluk i na kraju Pilicu, na području Zvornika.

Foto: Majke Srebrenice