Manipulacija vjerom i “veliki šejhovi” u Sandžaku

Poslije smrti predsjednika Stranke pravde i pomirenja (SPP) i bivšeg muftije sandžačkog Muamera Zukorlića u Sandžaku se mnogo šta izdešavalo. Neka od tih dešavanja zahtijevaju detaljniju analizu, jer javnost koja, tako reći, ne zna čitati između redova i koja je obmanjena od strane različitih aktera u Sandžaku, a pogotovo od strane onih koji se kriju iza vjere i onih čija su usta puna vjere, zaslužuje detaljniji uvid u pozadinu onoga što se dešava.

Činjenica je da je najopasnije obmanjivanje, obmanjivanje vjerom, odnosno retorikom punom vjere koju ne prati djelo i praksa. Stoga u ovom tekstu osvrnut ćemo se samo na neka od dešavanja u Sandžaku u svjetlu analize istih kako bismo bar djelimično upoznali javnost sa pozadinom tih dešavanja i kako bismo na taj način spriječili pravljenje kulta ličnosti od određenog ili određenih aktera u Sandžaku.

–Manipulacija vjerom i zloupotreba vjere

U Sandžaku, kao i svugdje u svijetu, prisutna je pojava koja se zove ‘manipulacija vjerom’ ili ‘zloupotreba vjere’. Manipulacija vjerom ili zloupotreba vjere u Sandžaku je došla do izražaja naročito nakon što se je Muamer Zukorlić i zvanično počeo baviti politikom, a poslije njegove smrti je kulminirala. Poslije smrti Muamera Zukorlića manipulacija vjerom ili zloupotreba vjere u Sandžaku prešla je svaku mjeru i granicu, a oni koji stoje iza te manipulacije i zloupotrebe su niko drugi do čelnici i visoki funkcioneri Stranke pravde i pomirenja (SPP), kao i čelnici i visoki funkcioneri Mešihata Islamske zajednice u Srbiji na čelu sa novoizabranim predsjednikom SPP-a Usamom Zukorlićem i predsjednikom Mešihata Islamske zajednice u Srbiji muftijom Mevludom ef. Dudićem.

Sjetimo se samo obraćanja predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji muftije Mevluda ef. Dudića na dženazi Muamera Zukorlića u kojem je rahmetli Muamera Zukorlića uporedio sa Gazi Husrev-begom i Gazi Isa-begom Ishakovićem uprkos činjenici što je rahmetli Muamer Zukorlić u zadnjih nekoliko godina pa sve do svoje smrti bio koalicioni partner političkih stranaka i političara koji ne priznaju da se u Srebrenici desio genocid i čija je prošlost javnosti dobro poznata i uprkos činjenici što je Muamer Zukorlić imao obezbjeđenje Republike Srbije na čijem se čelu nalaze te stranke i ti političari. Ko ne vjeruje u ovu tvrdnju samo nek se sjeti riječi jednog od, sada, već bivših visokih funkcionera i narodnih poslanika SPP-a Samira Tandira iz Prijepolja koji je jedne prilike u jednoj od predizbornih kampanja, u prisustvu rahmetli Muamera Zukorlića i bivšeg predsjednika opštine Prijepolje Dragoljuba Zindovića, rekao da je glas za Aleksandra Vučića istovremeno i glas za Muamera Zukorlića i obrnuto, odnosno da nema razlike između glasanja za SNS i glasanja za SPP, izrazivši tada svoju želju da to javnost treba dobro da zna i ima na umu. Ovo je samo jedan od dokaza za one koji ne vjeruju u bliskost rahmetli Muamera Zukorlića sa aktuelnim režimom. Stoga se postavlja pitanje kako se jedan takav čovjek koji je, prema mišljenju jednog velikog dijela javnosti, živio od vjere i zarad svojih ličnih, porodičnih i političkih interesa, naročito u posljednjih nekoliko godina, zloupotrebljavao vjeru, može uporediti sa Gazi Husrev-begom i Gazi Isa-begom Ishakovićem koji su živjeli za vjeru i sav svoj život i svu svoju imovinu uvakufili za svoj narod i svoju zemlju.

Sjetimo se, također, obraćanja muftije Mevluda ef. Dudića pri ponovnom ukopu Muamera Zukorlića u haremu Altun Alem džamije u Novom Pazaru nakon ekshumacije i obdukcije, u kojem je rekao da se Allahovo prijestolje, odnosno Arš potresao kada je preselio Muamer Zukorlić.

Sjetimo se samo Usame Zukorlića sina Muamera Zukorlića koji je fotografiju koja je napravljena 06.11.2021. godine, na dan kada je preselio Muamer Zukorlić, podijelio 6 mjeseci kasnije, odnosno 06.05.2022. godine kada je Muamer Zukorlić nakon ekshumacije i obdukcije, ponovo ukopan u haremu Altun Alem džamije u Novom Pazaru, kako bi manipulisao osjećanjima javnosti i dokazao kako je navodno tijelo njegovog oca očuvano, odnosno da je očuvano onako kako je i bilo na dan ukopa i kako bi ga na taj način proglasio šehidom i džennetlijom. Zamislite, čekao je 6 mjeseci kako bi zloupotrijebio mrtve kosti oca svoga i na taj način politički profitirao budući da se nalazi na čelu političke partije čiji je osnivač njegov otac. Zamislite, kakvog karaktera čovjek treba biti da bi mrtve kosti oca svoga zloupotrebljavao zarad ličnih i političkih poena. Zar takav čovjek može biti kandidat za lidera i predstavnika ovog naroda? Apsolutno ne može. 

Sjetimo se, također, Usame Zukorlića koji u skoro svakom svom govoru i obraćanju u kojem spominje svoga oca, naglašava da je njegov otac bio “lider naroda”, uprkos svima poznatoj činjenici da je njegov otac bio samo jedan od lidera političkih stranaka koje djeluju u Sandžaku i uprkos činjenici da, ako hoćemo biti krajnje iskreni, Bošnjaci u Sandžaku trenutno nemaju jednog lidera već nekoliko lidera koji bi ih trebali predstavljati u nekom boljem svjetlu od svjetla u kojem ih trenutno ili u posljednje vrijeme predstavljaju. Dakle, njegov otac je bio samo lider jedne od političkih partija u Sandžaku koji nikada nije imao apsolutnu ili nadpolovičnu podršku bošnjačkog naroda u Sandžaku.

Sjetimo se i Abdurahmana ef. Kujevića, takozvanog i još uvijek od strane Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, zvanično nepriznatog muftije sandžačkog, koji je nakon ekshumacije, obdukcije i ponovnog ukopa Muamera Zukorlića, na svojoj Facebook stranici, za rahmetli Muamera Zukorlića, napisao “Uspio si, in ša Allah.”

Kažemo “nepriznati muftija” iz razloga što njegova funkcija muftije sandžačkog nikada zvanično nije verifikovana od strane Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini iz razloga što je on, nakon formalnog podnošenja ostavke rahmetli Muamera Zukorlića na funkciju muftije sandžačkog, postavljen samo za v.d. muftije sandžačkog, a ne za muftiju sandžačkog što javnost vrlo malo zna, a može se lahko provjeriti jednim pitanjem upućenim Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, naravno ako na to budu htjeli odgovoriti na to pitanje.

Sjetimo se, također, jednog live obraćanja Abdurrahmana ef. Kujevića iz Švedske u kojem je rahmetli Muamera Zukorlića nazvao “ocem bošnjačke nacije” zaboravivši da, u bliskoj historiji, otac bošnjačke nacije može biti samo rahmetli Alija Izetbegović, prvi predsjednik nezavisne Republike Bosne i Hercegovine i niko drugi.

Sjetimo se i Mithada ef. Mujovića koji radi kao imam u jednom bošnjačkom džematu u Beču, a koji je prešao svaku granicu kada je u pitanju pravljenje kulta ličnosti od rahmetli Muamera Zukorlića. Naime, efendija Mujović je u jednom svom Facebook statusu između svih gluposti koje je napisao, napisao i jednu glupost koja glasi: “Svaka čast porodici Zukorlić i Islamskoj zajednici koja je ispravila veliku historijsku grešku. Bilo je tužno da je rahmetli Muftija ukopan u Orlju, bez obzira na želju porodice, u onoj strani, u onom potoku, u onoj šumi, u onom mraku. Zbog osnovane sumnje da je otrovan, postojao je ozbiljan rizik I DA NEKO UKRADE NJEGOVO TIJELO.” Zar ga poslije ovih riječi “I DA NEKO UKRADE NJEGOVO TIJELO”, treba citirati više? Apsolutno ne treba.

–Šutnja “velikih šejhova” 

Sve ovo što smo naveli su takve gluposti, takva manipulacija vjerom i takva zloupotreba vjere koja do sada nije viđena u Sandžaku. Međutim, ono što je najžalosnija činjenica jeste ćutnja takozvanih “velikih šejhova” kako onih koji djeluju u Sandžaku tako i onih koji djeluju u Bosni i Hercegovini naspram ove manipulacije vjerom, naspram ove zloupotrebe vjere i naspram ovih scena koje bi, da nisu tužne, bile smiješne.

Kada kažemo takozvani “veliki šejhovi” prije svega mislimo na one šejhove u Sandžaku i Bosni i Hercegovini koji su tako glasni kada je u pitanju mevlud i obilježavanje mubarek dana i noći u islamu poput Abdurahmana Kuduzovića, Elvedina Pezića, Dževada Gološa, Hajrudina Ahmetovića, Almira Kapića, Nedžada Hasanovića, Seada Islamovića, Zikreta Mustafića, Adnana Dupljaka, Esada Mahmutovića, Kemala Mahmutovića i ostalih kojih ih slijede u djelovanju. Kada su u pitanju mevlud i obilježavanje mubarek dana i noći u islamu povodom kojih se vjernici u Bosni i Hercegovini i Sandžaku okupljaju u svojim džamijama i uz prigodne programe i svečanosti, uz ilahije i kaside, sjećaju se i zikre svoga Gospodara i donose salavate na Njegovog Miljenika Muhammeda, a.s., tako su glasni i tako glasno reaguju naglašavajući kako je to bid’at ili novotarija koje se treba obavezno kloniti, ali kada je u pitanju nešto što je milion puta opasnije kao što je pravljenje kulta ličnosti od rahmetli Muamera Zukorlića i proglašavanjem istoga džennetlijom, tako su tihi i nečujni kao da se ništa ne dešava u njihovom okruženju. Zamislite, protive se mevludu povodom kojeg se ljudi sjećaju na svoga Poslanika, a.s., i donose salavate na njega, a ne protive se, na primjer, programima i svečanostima koje se realizuju u znak sjećanja na rahmetli Muamera Zukorlića, a na kojima se uzdiže lik i djelo rahmetli Muamera Zukorlića. Jedan od takvih programa je upriličen u Americi, a na njemu su učestvovali muftija Mevlud ef. Dudić i muftija Aziz ef. Hasanović i niko se od gore navedenih nije oglasio i protivio po tom pitanju. 
Jedine reakcije, kada su u pitanju ove scene koje nemaju nikakve veze sa islamom, jesu reakcije koje su stigle od Adnana Mrkonjića, Zijada Ljakića i Abdullaha Mujića iz Bosne i Hercegovine. Iako su neke od ovih reakcija bile malo blage ili nedovoljno oštre, zaslužuju poštovanje javnosti. Među krajnje blagim reakcijama se može kao primjer navesti reakcija Elvedina Pezića koja se ogledala samo u dijeljenju statusa Adnana Mrkonjića kako bi, kada ga njegovi sljedbenici u Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji budu pitali zbog čega je reagovao, mogao da se odbrani rekavši da to nije njegovo mišljenje već mišljenje Adnana Mrkonjića. Zar to nije tako podlo i nisko ponašanje?

Što se tiče Dževada Gološa, za njega nije ni čudo što nije uopće reagovao, jer kada je Miroljub Petrović gostujući u jednoj emisiji, hvalio njega i rahmetli Muamera Zukorlića, a kudio i kritikovao reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina ef. Kavazovića, nismo čuli da se na bilo koji način javno oglasio po tom pitanju i stao u odbranu časti i dostojanstva Huseina ef. Kavazovića? Ovom prilikom mu javno postavljamo pitanje zbog čega nije stao u čast reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića? Da li možda nije pratio tu emisiju pa nije informisan po tom pitanju ili je informisan, ali nije osjećao potrebu stati u odbranu časti Huseina ef. Kavazovića ili mu je možda Miroljub Petrović draži od reisu-l-uleme Kavazovića? Javnost traži odgovor na ovo pitanje. Ako kaže da nije gledao tu emisiju i nije informisan po tom pitanju, neka kaže i bit će mu dostavljen link te emisije pa neka poslije toga reaguje.

Svi gore nabrojani u Bosni i Hercegovini i Sandžaku su u narodu više poznati kao “selefije”, ali na osnovu odsustva njihovih reakcija na sve ove pojave o kojima je ovdje riječ, a imali su obavezu da iste reaguju, može se doći do zaključka da je riječ o jednom “šupljem selefizmu”. Oni su dokaz da kao što ima “šupljih sufija” čije djelovanje nema veze sa islamom, ima i “šupljih selefija” koje u svojim predavanjima stalno govore o bogobojaznosti, a strah ih je da ukažu bilo kakvu reakciju na pojave koje zahtijevaju njihovu reakciju i to sve iz razloga kako ne bi naškodili svojoj ideologiji koju, preko svojih sljedbenika u Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji, šire u Sandžaku. Zar takvi imaju pravo da nam drže lekciju o bogobojaznosti? Apsolutno nemaju.

–Paradoks: Širenje “selefizma” u Sandžaku pod okriljem Mešihata Islamske zajednice u Srbiji

Javnosti u Sandžaku je dobro poznata činjenica da čelnici i visoki funkcioneri Mešihata Islamske zajednice u Srbiji stalno naglašavaju kako je Mešihat Islamske zajednice u Srbiji sastavni dio Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na čelu sa reisu-l-ulemom u Sarajevu. Postavlja se pitanje da li je to zaista tako? Ako se dobro sagleda stanje na terenu jasno se dolazi do zaključka da su oni samo deklarativno sastavni dio Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, odnosno jasno se dolazi do zaključka da oni djeluju u suprotnosti sa djelovanjem Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Najveći dokaz ove tvrdnje jeste činjenica da osobe poput Abdurahmana Kuduzovića, Dževada Gološa, Elvedina Pezića, Hajrudina Ahmetovića i ostalih mogu bez ikakvog problema biti gosti Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i držati predavanja i hutbe u džamijama koje djeluju u sastavu Mešihata Islamske zajednice u Srbiji uprkos činjenici da isti ne mogu biti gosti Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i ne mogu držati predavanja i hutbe u džamijama koje djeluju u sastavu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na koju se čelnici Mešihata Islamske zajednice pozivaju kada im je potreban neki politički poen kako bi navodno dokazali kako im je centar u Sarajevu, a ne u Beogradu. Najveći dokaz ove naše tvrdnje jeste i Hajrudin Ahmetović koji je ovih dana gost Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, koji promoviše svoje knjige i drži predavanja i hutbe u džamijama koje djeluju u sastavu Mešihata Islamske zajednice u Srbiji. Da se razumijemo, iako se ne slažemo se sa ideologijom spomenutih osoba, ovdje ne kritikujemo njihovo djelovanje već djelovanje i nedosljednost Mešihata Islamske zajednice u Srbiji zahvaljujući kojem im je omogućeno da institucionalno djeluju u Sandžaku i institucionalno šire svoju ideologiju koja je strana tradiciji koju baštini Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Dakle, nikad nismo čuli da su Abdurrahman Kuduzović, Dževad Gološ, Elvedin Pezić, Hajrudin Tahirović i ostali koji djeluju van sistema Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini gostovali u nekoj od džamija koje djeluju u sastavu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

–Nada u bolje sutra

Jedina nada u bolje sutra kada je u pitanju rješavanje pitanja Islamskih zajednica u Srbiji koje traje više od deset godina, jesu trenutni sukobi unutar Stranke pravde i pomirenja, sukobi unutar Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i sukobi na relaciji Stranka pravde i pomirenja i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji.

Javnosti je dobro poznata činjenica da je odmah nakon smrti Muamera Zukorlića čija je stranka do njegove smrti u potpunosti kontrolisala Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, došlo do sukoba i podjela kako u SPP-u tako i u Islamskoj zajednici o kojoj je ovdje riječ. Neke od posljedica tih sukoba su i osnivanje Bošnjačko-srpskog saveza (BOSS) od strane visokog funkcionera i narodnog poslanika SPP-a Samira Tandira uz koga je stalo skoro polovina odbornika SPP-a u prijepoljskom parlamentu, sukobi između Elme Elfić-Zukorlić i porodice Zukorlić, sukobi na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, trenutni sukobi između odbornika SPP-a u sjeničkom parlamentu, sukobi između visokog funkcionera Mešihata Islamske zajednice u Srbiji Admira Muratovića i SPP-a itd.

Podjele unutar SPP-a su pozitivna stvar i šansa da se do sada politizovani Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, bar za jednu nijansu, depolitizuje što će prouzrokovati pozitivnu klimu i pozitivne promjene unutar samog Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i omogućiti početak pregovora o jedinstvenoj Islamskoj zajednici sa Rijasetom Islamske zajednice Srbije, jer SPP-u koji je do smrti Muamera Zukorlića držao monopol i kontrolu nad Mešihatom Islamske zajednice u Srbiji nikako ne odgovara priča o jedinstvenoj Islamskoj zajednici usljed čijeg osnivanja bi izgubio sve benefite koje mu pruža ili koje mu je do nedavno pružao Mešihat Islamske zajednice u Srbiji.

Još jedna nada u bolje sutra kada je u pitanju rješavanje pitanja islamskih zajednica u Srbiji jeste činjenica da, prema nezvaničnim saznanjima, Sarajevo, odnosno Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u ovom momentu podržava struju okupljenu oko Mevluda Dudića i Rešada Plojovića, a ne struju koja je okupljena oko Abdurahmana Kujevića i njegovih ideoloških sljedbenika koji zastupaju ideologiju koju ne zastupa Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Dakle, zvanično udaljavanje već nepriznatog muftije sandžačkog Abdurahmana Kujevića sa čela Muftijstva sandžačkog bi znatno i dodatno doprinijelo početku pregovora između dvije Islamske zajednice koje djeluju u Srbiji o formiranju jedinstvene Islamske zajednice na teritoriji cijele Republike Srbije i spriječilo institucionalno širenje stranih ideologija u Sandžaku što je želja asolutne većine muslimana koji žive u Srbiji i što bi, na dugoročnom plan, bilo dobro i po samu državu Srbiju, jer jedinstvena islamska zajednica podrazumijeva i integrisanje muslimana u srbijansko društvo.

istinaipravdazauvijek2022@outlook.com