Kako postići jedinstvo islamskih zajednica u Sandžaku i Srbiji?

Disolucija bivše SFR Jugoslavije, neminovno je dovela i do podjele nekad jedinstvene vjerske zajednice muslimana Jugoslavije. Muslimani su svoje vjerske institucije organizovali u granicama novopriznatih nezavisnih država, ali i prekogranično, po nacionalnom osnovu.

Iako islamska zajednica na teritoriji Republike Srbije nije bila institucijalno jedinstvena od raspada bivše države, podjela je došla do izražaja posljenjih petnaest godina, zato što se prelila i na prostor Sandžaka, u kojem je Islamska zajednica bila jedinstvena od svog institucionalnog organizovanja 1993. godine.

Govoriti o uzrocima podjele izrazito je važno i zahtijeva posebno izlaganje, ali nije tema ovog osvrta. Ono što smatramo bitnim istaći jeste činjenica da je podjela donijela mnogo štete muslimanima/Bošnjacima Sandžaka, ali i ostalim muslimanima koji žive u Srbiji, da je podjela neprirodna, ahistorijska, i da je neophodno uložiti maksimalan trud da se postigne institucijalno jedinstvo muslimanskih vjerskih zajednica Sandžaka i cijele Srbije.

Mi, naravno, polazimo od premise da je jedinstvo islamskih zajednica moguće, da je ostvarivo, pod uvjetom da se preduzmu za to neophodni koraci. Ako je islam ujedinio arapsko plemensko društvo, ogrezlo u plemenskom fanatizmu i dugom međusobnom neprijateljstvu, svakako je moguće jedinstvo muslimana Sandžaka, koji su jedan narod, pripadnici jedne vjere, komšije, rođaci, prijatelji…

Gotovo od same podjele islamske zajednice govori se o važnosti jedinstva i bilo je na tom putu više pokušaja da se podjela prevaziđe, a najzreliji pokušaj je načinila Inicijativa za ujedinjenje islamskih zajednica.

Sporazum o političkoj saradnji između dvije sandžačke stranke (SDA Sandžaka i SPP) u žižu interesovanja je vratilo pitanje jedinstva islamskih zajednica. To posebno zbog činjenice što je svaka od ove dvije političke stranke naklonjena jednoj od islamskih zajednica: SDA – Islamskoj zajednici Srbije, SPP – Islamskoj zajednici u Srbiji. I treća velika sandžačka politička stranka SDP, iskazuje svoje interesovanje za pitanje ujedinjenja islamskih zajednica, što je bilo vidljivo i u posljenjoj izbornoj kampanji za BNV.

Kada su u pitanju islamske zajednice, one stalno zagovaraju jedinstvo, čemu svjedoče brojni javni pozivi, saopštenja, hutbe itd.

Naravno, islamske zajednice imaju različite pristupe jedinstvu, a sljedstveno tome i političke stranke različito pristupaju ovom pitanju. Dakle, svi hoće jedinstvo, ali jedinstva i dalje nema.

U neposrednoj komunikaciji sa narodom lahko je shvatiti koliko sandžački čovjek želi jedinstvo i koliko se nada. Ipak, presudnu riječ imaju nosioci emaneta pastirstva, odnosno vođstva, među ulemom i političarima.

Pitanje koje smo postavili u naslovu, sada stavljamo u fokus: kako postići jedinstvo islamskih zajednica, a da ono bude pravedno, ili ako hoćete da bude islamsko. Zapravo je ključni razlog podjele djelovanje u skladu sa svojim strastima i interesima i ključni preduslov jedinstva je postupanje u skladu sa propisima uzvišenog islama.

Imajući u vidu objektivno stanje prilika u Sandžaku i Srbiji, smatramo neophodnim nekoliko konkretnih koraka koji će islamske zajednice približiti željenom jedinstvu:

1. Prestati sa međusobnim uvredama i teškim riječima jer „ne može se istovremeno i ratovati i pregovarati“. Svaki izliv mržnje, bijesa, svaka uvredljiva riječ (izdajnici, parahodže, paravjerska tvorevina i sl.), samo produbljuje jaz podjela i udaljava ljudska srca.
2. Selamiti se, jer kako da se ujedinimo ako su među nama “fetve” kojima se zabranjuje čak i nazivanje selama nekome iz druge islamske zajednice. U ovom smislu prisjećamo se riječi plemenitog Poslanika Muhammeda a.s.: „Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete biti potpuni vjernici sve dok jedni druge ne zavolite. Želite li da vam ukažem na nešto što će, ako to budete praktikovali, dovesti do toga da ćete se međusobno i zavoljeti? Širite selam među sobom!“ (Muslim)
3. Rukovati se, zagrliti brata u vjeri, bez obzira što se ne slažemo sa njegovim stavovima. To je put da nestane mržnja i netrpeljivost posijana u srcima, kao preduslov izgradnje zajedničkih institucija. Rahmetli Alija Izetbegović je govorio: „Da bismo ponovo podigli mostove nad rijekom, moramo ih prethodno izgraditi u dušama ljudi.“
4. Komunicirati, voditi dijalog, jer vjerujemo da to će uroditi plodom, bez obzira koliko dugo budu trajali pregovori i dogovori oko konceptualnog i kadrovskih rješenja. Kako to da oni koji govore da musliman ne smije napustiti brata duže od tri dana napuštaju braću u vjeri 15 godina!? Ne zaboravimo čuvene Poslanikove a.s. riječi: „Nije dozvoljeno nijednom muslimanu da napusti svoga brata više od tri dana, Kad prođu tri dana, on treba da se susretne sa njim i da mu nazove selam. Ako mu ovaj drugi otprimi selam, obojica će podijeliti nagradu, a ako mu ne otprimi, nosit će svoj grijeh, dok će onaj koji nazove selam biti oslobođen grijehanapuštanja muslimana.“ (Ebu Davud)Treba istaći da, i pored mnogih poziva u ovom pravcu, većina imama i džematlija nije prestala međusobno da komunicira;
5. Težiti pravednom islamskom ujedinjenju. Vjerske i političke vođe snose najveću odgovornost za stanje naroda, zato trebaju težiti rješenju koje je makar približno pravedno i koje je objektivno moguće. Insistiranje na konceptu pokajanja i vraćanja od strane rukovodstva IZ u Srbiji, na konceptu teških riječi, uvreda, optužbi za izdaju i sl., kao i istrajavanje na konceptu pobjede, nadvladavanja druge Islamske zajednice, nije dalo željene rezultate i nije dovelo do jedinstva. Ovaj koncept je neprihvatljiv zato što podrazumijeva prihvatanje kompletne odgovornosti za podjelu od strane IZ Srbije. Nameće se logično pitanje: Kako je uopšte došlo do podjele, ako je sve bilo kako treba, ili zašto se prije 2007., odnosno prije tzv. Objediniteljskih sabora nije pronašlo rješenje uspostave jedinstvene islamske zajednice na teritoriji Republike Srbije. Ako bi se logika IZ u Srbiji analogijom prenijela na političke političko polje, SDA bi mogla kazati da se SDP treba vratiti izvoru, ili bi SDA i SDP mogle kazati da se SPP vrati u ove dvije stranke. Međutim, i SDP i SPP će kazati da su postojali opravdani razlozi njihovog formiranja i da oni također rade za dobrobit naroda.Isto tako, u IZS će kazati da je 2007. izraz težnje za uspostavu pravedne, narodne, nadstranačke islamske zajednice. Zato je insistiranje na nepravednim i nerealnim konceptima suštinsko odbijanje jedinstva, a javni pozivi na ujedinjenje su bacanje prašine u oči narodu. Ohrabruje i uliva povjerenje činjenica da je u političkom sporazumu između SDA i SPP prihvaćeno posredovanje Diyaneta Turske i Rijaseta BiH u postizanju jedinstva islamskih zajednica. S obzirom da je riječ o osvjedočenim prijateljima, povećava se nada u pozitivan ishod. Vjerujemo i da će državni organi Republike Srbije dati svoj doprinos rješenju ovog problema, odnosno da neće vršiti opstrukciju, zato što zdravoj državotvornoj politici ne odgovara nered i nemir u bilo kojem dijelu države.
6. Konceptualno prihvatiti ono rješenje oko kojeg se postigne dogovor.Mada i jedna i druga islamska zajednica insistiraju na prihvatanju svog koncepta, mi ćemo ovdje ustvrditi da ti koncepti nisu vjera, da normativna akta islamskih zajednica nisu “sveto slovo”, već su nastali i skloni su promjenama, dok je jedinstvo muslimana imperativ vjere. Mada se u prvi plan stavljaju koncepti, poznato je da se Islamska zajednica nije podijelila zbog koncepta, već zbog ljudske pohlepe i ambicije za položajima, kao i zbog isprepletenosti Islamske zajednice i političkih stranaka. Zato, ako se želi jedinstvo,u prvi plan treba biti jedinstvo, a ne koncepti. Nakon postignutog jedinstva, konept odnosno normativna akta jedinstvene vjerske zajednice muslimana, moguće je usavršavati odnosno mijenjati u pravcu postizanja funkcionalne islamske zajednice posvećene njenoj temeljnoj misiji pozivanja na dobro i odvraćanja od zla;
7. Težiti Allahovom zadovoljstvu i opštem interesu zajednice muslimana.

-IZ kao mjesto uhljebljenja i fabrika glasova

Glavna prepreka jednistvu nisu međusobne razlike, već ljudske strasti i njihove ambicije. Svaki vjerski službenik hoće da prvo vidi svoje mjesto u zajednici, pa tek onda zajednicu. Političke stranke, shodno logici političkog utilitarizma, hoće islamsku zajednicu koja će za njih biti fabrika glasova.

Vođeni ovakvim prioritetima, muslimani Sandžaka i Srbije nikada jedinstvo neće postići. Međutim, ukoliko interes zajednice i imperativi vjere budu premise, dolazi se do jasne konkluzije da su svi razlozi podjele nebitni i da je jedinstvo jednostavno i realno. U jakoj i zdravoj islamskoj zajednici, svaka pozicija i emanet znači blagostanje.

U suprotnom, kako da jednom imamu bude dobro, ako nije dobro njegovom džematu, kako da vođe budu sretne, ako im narod pati?! Iz ahiretske perspektive posmatrano: Ko u Džennet uđe, svaka deredža dobra je, u Džehennemu ni Ebu Talibu dobro nije, iako u njegovom plićaku je.

Sve sandžačke političke stranke dužne su dati svoj doprinos da dođe do jedinstva islamskih zajednica i trebaju biti zadovoljne Islamskom zajednicom koja je nadstranačka, dok će se svojim radom za opšte dobro nadmetati za narodnu podršku. To bi mogli nazvati patriotskom promuslimanskom politikom. Pored toga,političke partije imaju odgovornost međusobne komunikacije i rada na zajedničkoj platformi, strategiji razvoja i napretka na svim poljima društvenog života. Jedinstvena islamska zajednica bi bila moralni korektor političkim strankama, a ne kamen spoticanja u njihovoj međusobnoj saradnji.

Ukratko kazano, jedinstvena islamska zajednica treba biti prioritetni cilj Bošnjaka i ostalih muslimana Sandžaka i Srbije. Ovu ideju treba prenositi i za nju se predano zalagati. Kao motiv su dovoljne Poslanikove s.a.v.s. riječi: „Hoćete li da vas uputim na nešto što je vrijednije od stepena namaza, posta i sadake?“Ljudi su rekli: „Svakako ja Resulallah!“ On je rekao: „Izmiriti dvojicu zavađenih, jer loši odnosi među ljudima – to je britva! Nisam rekao da to brije dlaku, već ona brije vjeru!“ (Et-Tirmizi)

Vjersko i političko jedinstvo muslimana Sandžaka i Srbije znači znači njihov intelektualni, politički, kulturni i materijalni kapacitet. U suočavanju sa izazovima, nije isto biti pojedinačni prut i biti jak snop. Ako postoji iskrena namjera i želja za jedinstvom, nesumnjivo će se pronaći put, ali ako nje nema, onda će se nastaviti sa novim izgovorima. Međutim, neka se ne zaboravi, da će svako snositi odgovornost za svoje postupke i pred narodom, odnosno historijom i pred Bogom.

Pripremio: mr. Sabit ef. Šećović

Izrečeni stavovi u ovom tekstu nisu stavovi neke od spomenutih institucija, već su lični stav autora.