Godišnjica stravičnog zločina u Keratermu: Ubijen 371 logoraš, osuđeno 9 zločinaca

U organizaciji Saveza logoraša BiH, Regionalnog saveza logoraša regije Banja Luka, te udruženja logoraša Prijedor 92 i Kozarac, danas je obilježena trideseta godišnjica zločina u logoru “Keraterm” u Prijedoru.

Petak, 24. juli 1992. godine stanovništvo Bosne i Hercegovine će pamtiti po zločinu koji su tadašnje organi SDS-a Prijedor, proveli nad logorašima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a nakon oružanog i nasilnog preuzimanja vlasti u maju 1992. godine.

Provođenjem kontinuiranog terora i protjerivanja nesrpskog stanovništva sa ovih područja, skoro 3.000 stanovnika je prošlo neopisive torture koncentracijskog logora smrti “Keraterm”, a više od 300 logoraša je u ovom logoru položilo svoje živote.

Do danas su evidentirana 371 ubijena logoraša ovoga logora. Najveći broj ubijenih, njih 350 je sa područja lijeve obake Sane, odnosno Mataruškog Brda. Pojedinačno po naseljima najviše ubijenih logoraša ja iz Rakovčana 103, Čarakovo 79, Hambarine 76…

Logor je formiran na mjestu prijeratne tvornice keramike u Prijedoru, u prostorijama koje su prethodno korištene kao skladišta gotovih proizvoda, označena brojevima od 1 do 4. To označavanje je ostalo i u periodu rada logora, o čemu su, pred sudom u Hagu, svedočili brojni, svjetski poznati logoraši logora Keraterm, kao što su Fikret Alić i Jusuf Arifagić…

Na ovaj dan, prema izjavama logoraša, uprava i čuvari logora su u tzv. tricu prvo pustili izduvne gasove i dim, da bi natjerali logoraše da nasilno izađu na ulazna vrata, a onda su organizovano, sređenom mitraljeskom vatrom, na licu mjesta ubili više od 190 logoraša logora Keraterm.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu je dokazane zločine u Keratermu naveo i u optužnici protiv predsjednika Srbije, Slobodana Miloševića, ali zbog njegove smrti postupak je prerano okončan.

Osim ovoga, mnogi od odgovornih lica iz tadašnje civilne i vojne vlasti RS-a i Prijedora, te paravojnih jedinica, uprave i čuvara logora, su pravomoćno proglašeni krivim i kažnjeni dugotrajnim zatvorskim kaznama. Kaznama koje su svjetska potvrda i definitivna osuda, ali svakako nikada i adekvatna satisfakcija za torture i neljudske postupke koje su uzrokovali logorašima i njihovim porodicama.

Tijela ubijenih logoraša iz logora smrti Keraterm su kasnije skupljana po različitim grobnicama od Tomašice, Starih Kevljana i Jakarine Kose…

Većina muškaraca zarobljenih “Keratermu” bili su u dobi od 15 do 60 godina. U logoru je u jednom periodu bilo zatočeno i nekoliko žena. U jednom od procesa pred haškim tribunalom zaštićena svjedokinja H je svjedočila o zlostavljanju u logoru “Keraterm”.

Za zločine u logoru Keraterm osuđeno je devet osoba iz Prijedora.

Pred haškim tribunalom osuđeni su:

1. Duško Sikirica- komandir logora na 15 godina zatvora,
2. Zoran Žigić – komandir straže na 25 godina,
3. Duško Tadić – stražar osuđen između ostalih zločina i za Keraterm na 20 godina,
4. Predrag Banović- stražar osuđen na 8 godina,
5. Dragan Kolundžija – komandir smjene osuđen na 3 godine,
6. Damir Došen – komandir smjene osuđen na 5 godina,
7. Milojica Kos – osuđen između ostalih zločina i za Keraterm na 8 godina.

Pred Sudom Bosne i Hercegovine osuđeni su:

1. Dušan Fuštar – komandir smjene na 9 godina,
2. Duško Knežević – bez službenog položaja, osuđen na 31 godinu zatvora.

Zločini počinjeni u logoru Keraterm bili su i dio optužnica protiv presuđenih ratnih zločinaca:

1. Biljane Plavšić – osuđene na 11 godina,
2. Momčila Krajišnika – osuđen na 20 godina,
3. Radoslava Brđanina – osuđen na 30 godina,
4. Miće Stanišića – osuđenog na 22 godine,
5. Stojana Župljanina – osuđenog na 22 godine.

Faktor