Genocid u Srebrenici, nakon 27 godina srbijanski zvaničnici ga negiraju

Nakon 27 godina smiraj duša u potočarskoj dolini bijelih nišana danas će naći 50 žrtava genocida u Srebrenici. Do sada je u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari ukopana 6.671 žrtva. Još uvijek se traga za oko 1.200 žrtava. 

Više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka ubijeno je u julu 1995. godine. Sa svojih ognjišta protjerano je više od 40.000 Bošnjaka, a mnogi od njih se nisu vratili u prijeratne domove.

Do sada je pred međunarodnim i sudovima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji osuđeno više od 50 zločinaca i izrečeno više od 700 godina zatvora. Izrečene su četiri doživotne kazne zatvora. Među njima su najviši civilni i vojni dužnosnici RS-a, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Prva presuda kojom je utvrđen genocid u Srebrenici bila je ona koju je Radislavu Krstiću, bivšem načelniku Štaba/zamjeniku komandanta Drinskog korpusa VRS-a, izrekao Tribunal. Krstić je 2004. godine pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora. U presudi je konstatirano kako je zločin planiran s vrha, te da su najodgovorniji članovi Glavnog štaba VRS-a.

– Vijeće naziva masakr u Srebrenici njegovim pravim imenom – genocid. Oni koji su za njega odgovorni, nosit će žig i on će služiti kao upozorenje drugima koji pomisle da počine jedan tako jeziv čin – kazao je, između ostalog, sudija Theodor Meron na izricanju presude Krstiću.

Ovim presudama potvrđen je genocid. Izvršenje genocida u i oko Srebrenice potvrdila je i najviša sudska instanca u sistemu Organizacije ujedinjenih nacija – Međunarodni sud pravde (ICJ) u Hagu presudom od 26. februara 2007. godine. Rješavajući po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije, ICJ je utvrdio odgovornost Srbije zbog kršenja Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida, a istom presudom direktnim izvršiocima genocida označeni su vojska i policija Republike Srpske.

U julu 1995. godine, Vojska Republike Srpske izvršila je napad na Srebrenicu, grad u istočnoj Bosni i Hercegovini. U samo nekoliko dana više od 8.000 dječaka i muškaraca prisilno je odvedeno, zatvoreno, zlostavljano, mučeno i potom ubijeno zbog njihove etničke i religijske pripadnosti kao bosanskih Muslimana. U pozadini hiljada tijela u masovnim grobnicama, nastajao je sistem spreman da negira ove zločine.

– Nakon što je Srebrenica u julu 1995. pala u ruke srpskih snaga koje su je opsjedale, izgleda da se desio zaista strašan masakr muslimanskog stanovništva. Dokazi koje je podnijelo Tužilaštvo opisuju scene nezamislivog divljaštva: na hiljade muškaraca pogubljenih i zatrpanih u masovne grobnice, na stotine živih sahranjenih muškaraca, muškarci i žene sakaćeni i zaklani, djeca ubijana pred očima svojih majki, djed primoran da jede jetru svog unuka. Ovo su istinske scene iz pakla, pisane na najmračnijim stranicama ljudske historije. (Sudija Fouad Riad, 16. novembar 1995. godine, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. Optužnice protiv Radovana Karadžića, predsjednika vlasti bosanskih Srba na Palama, i Ratka Mladića, komandanta vojske bosanskih Srba).

Da je genocid u Srebrenici bio svjesno planiran dokazuje i dokument broj 283/95 od 13. jula 1995., koji je potpisao tadašnji načelnik Centra javne bezbjednosti Zvornik Dragomir Vasić, a radi se o dokumentu koji je Tribunalu dostavio jedan od članova ekspertnog tima za istraživanje ratnih zločina.

Vasić je, kao svjedok Tužilaštva u Hagu, u procesu generalu Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, svjedočio “da je načelnik bezbjednosti Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ljubiša Beara dobio od generala Ratka Mladića naređenje da pobije Muslimane zatočene u Bratuncu nakon okupacije Srebrenice”.

Ljubiši Beari je izrečena kazna doživotnog zatvora, kao i Zdravku Tolimiru, načelniku Sektora za obavještajno-bezbjednosne poslove Glavnog štaba VRS-a.

Pri Glavnom štabu VRS-a djelovao je zloglasni 10. diverzantski odred, čijih je šest nekadašnjih pripadnika osuđeno zbog pogubljenja na ekonomiji Branjevo, u blizini zvorničkog sela Pilica, gdje je ubijeno oko 800 muškaraca, od kojih su neki imali poveze na očima i rukama, a koji su prethodno dovezeni autobusima iz škole u ovom mjestu.

Dražen Erdemović je bio prvi koji je u Tribunalu priznao krivicu zbog učestvovanja u ubistvima zarobljenih muškaraca i dječaka, te je 1996. godine osuđen na pet godina, dok je Marko Boškić priznao krivnju te je u Sudu BiH, po sklopljenom sporazumu, osuđen na deset godina zatvora.

Na dugotrajne kazne zatvora osuđeni su Franc Kos, koji je dobio 35 godina, Stanko Kojić 32 i Zoran Goronja 30 godina, dok je Vlastimiru Golijaninu izrečena zatvorska kazna u trajanju od 15 godina.

Kosu, bivšem komandiru Prvog bijeljinskog voda 10. diverzantskog odreda, izrečena je do sada najveća kazna u Sudu Bosne i Hercegovine zbog zločina u Srebrenici.

– Ubijali smo po deset ljudi koje je Vojna policija izvela iz autobusa. Zarobljenici iz prva dva autobusa imali su vezane ruke, a mislim da su ostalima i oči bile vezane. Za strijeljanje ljudi iz jednog autobusa trebalo nam je do sat vremena – rekao je Kos tokom svjedočenja.

Pripadnici zloglasne jedinice Škorpioni strijeljali su 17. jula 1995. godine u Godinjskim Barama kod Trnova šestericu mladića iz Srebrenice: Safeta Fejzića (17), Azmira Alispahića (16), Sidika Salkića (36), Smaila Ibrahimovića (35), Dinu Salihovića (18) i Jusufa Delića (25).

Snimak egzekucije šesterice Srebreničana prvi put je prikazana u sudnici u Hagu na suđenju bivšem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću, koji je preminuo prije kraja suđenja.

Svjedok Goran Stoparić, tadašnji pripadnik Škorpiona, u sudnici je izjavio da je bio očevidac tog ubistva koje je, kako je kazao, naredio komandant Škorpiona Slobodan Medić zvani Boca. Na snimku, Stoparić je identifikovao i pripadnike Škorpiona Peru Petraševića, Milorada Momića i Aleksandra Medića kao počinioce ubistava.

– Boca je odredio ljude iz svog osiguranja da ih strijeljaju… Prva četiri ubistva gledao sam sa oko 200-250 metara, a za preostala dva, vidio sam samo krov kuće u kojoj su strijeljani – rekao je Stoparić.

Na prikazanom snimku vidi se kako nekolicina pripadnika Škorpiona, od kojih neki imaju crvene beretke na glavama, iz kamiona izvode šestericu vezanih civila.

Uz pogrdne riječi i uvrede, potom ih odvode u šumu, a zatim na proplanku pojedinačnim hicima i rafalima četvericu ubijaju s leđa. Žrtvama na tlu, počinioci su potom iz neposredne blizine pucali u glave. Preostala dvojica zarobljenika bila su primorana da tijela prenesu, a zatim su Škorpioni i njih ubili u obližnjoj polusrušenoj kućici.

Počinioci zločina kod Trnova su uhapšeni u Srbiji i Hrvatskoj i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Komandant Škorpiona Slobodan Medić Boca bio je osuđen na 20 godina zatvora, a njegov brat Branislav Medić na 15 godina. Petru Petraševiću, koji je priznao krivicu, izrečena je zatvorska kazna od 13 godina. Milorad Momić u Hrvatskoj je osuđen na 15 godina zatvora, kao i Slobodan Davidović. Slobodan Medić je 2014. godine s cijelom porodicom poginuo u saobraćajnoj nesreći u Srbiji, za vrijeme slobodnog vikenda na koji je bio pušten sa izdržavanja kazne.

Škorpioni su formirani 1992. godine pod okriljem Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije. Njegovi pripadnici bili su uglavnom Srbi iz Hrvatske.

Prošle godine u junu u masovnoj grobnici u blizini Kalinovika otkriveni su posmrtni ostaci najmanje deset osoba. Bila je to najudaljenija masovna grobnica od Srebrenice u kojoj su pronađene srebreničke žrtve, na području na kom je djelovali zloglasni Škorpioni.

Skupština Srbije je u martu 2010. godine, tijesnom većinom, na prijedlog Demokrtaske stranke usvojila Deklaraciju kojom osuđuje zločin nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u julu 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, i traži i od ostalih država na prostoru bivše Jugoslavije da na isti način osude zločine nad srpskim narodom.

Srpski zvaničnici i mediji danas, genocid nazivaju zločinom ili ga negiraju. Srbijanski parlament je u nekoliko navrata odbio da na dnevni red stavi Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

Izvor: Faktor