Da li ste znali? Kad kupite polovni automobil imate garanciju od dvije godine

Kupci polovnjaka imaju zakonsku garanciju od dvije godine na vozilo koje su pazarili, ako u kupoprodajnom ugovoru nije naznačen nikakav rok.

Ukoliko se ugovori garantni period, on ne može biti kraći od 12 mjeseci. Na ovo pravo za koje većina građana ne zna, ukazuje Mladen Alfirović iz Nacionalne organizacije potrošača Srbije. To znači da ukoliko u garantnom roku dođe do nekog krupnijeg kvara, prodavac je dužan da ga otkloni.

Izgleda da je cijelo područje vrlo mutno uređeno.

“Niko mi nije pominjao garanciju za polovni automobil dok ja nisam pitala. Na jednom auto-placu su mi rekli da samo ukoliko mi oni urade veliki servis daće mi garanciju na te dijelove koje su ugradili. Na drugom su kazali da je jednom njihovom kupcu „crkao“ motor poslije deset dana i da su ga zamijenili, te da ne treba da brinem i da me neće ostaviti na cjedilu. Zamislite samo kakav to automobil prodaju kada se tako brzo pokvario motor”, rekla je jedna žena koja je imala iskustva sa polovnim vozilima, prenose Novosti.

Nekoliko drugih prodavaca, kako je navela, rekli su joj da daju godinu dana garancije, a neki su kazali da nema nikakvog garantnog roka. Alfirović ukazuje da auto, kao i druga roba potpada pod Zakon o zaštiti potrošača. Međutim, u tom segmentu se najslabije sprovodi, jer je, kako navodi, kod kupaca ukorjenjeno je mišljenje da se vozilo kupuje u viđenom stanju, a poslije odlaze da urade kompletan servis i da sve izmijenjaju da bi bili sigurni.

Objašnjavajući na šta se konkretno odnosi zakonska garancija, on ističe da je prodavac dužan u tom periodu da obezbjedi da automobil ima svojstva za osnovnu, redovnu upotrebu.

To znači da treba da mu funkcioniše motor, kočioni, bezbednosni sistem, objašnjava Alfirović.

Ne odnosi se na sitne kvarove, poput brisača, stop-svetla i sličnih stvari. Kupac ima pravo na reklamaciju i ukoliko je tražio neku dodatnu funkciju, a trgovac mu je to garantovao, na primjer, klimu. Ako se pokvari, prodavac je onda dužan da taj nedostatak otkloni.

Ako je trgovac opisao automobil i njegova svojstva, a onda se ispostavilo da to nije tačno, i u toj situaciji, kako navodi, potrošač ima pravo da uloži reklamaciju. Povodom situacije naše čitateljke, kojoj su neki prodavci kazali da ne daju nikakvu garanciju, Alfirović kaže da to ništa ne znači.

“Potrošaču je garancija račun, odnosno dokaz o kupovini i na osnovu toga on može da ostvari svoja zakonska prava”,  ističe naš sagovornik.

Kupac treba da uloži reklamaciju prodavcu ako dođe do kvara, a ukoliko ovaj to odbije, potrošač to treba da prijavi tržišnoj inspekciji.

Obaveza trgovca je, kako ističe, da prije zaključenja ugovora informiše kupca o osnovnim, bitnim karakteristikama automobila na jasan i razumljiv način. To je predugovorno obavještavanje i kada bi se poštovalo, prema mišljenju Alfirovića, dalo bi najviše efekata, posebno kada je u pitanju automobil, koji spada u složenu tehničku robu. On savjetuje potrošače da traže tu informaciju u pisanom obliku.

Trgovci uglavnom to usmjeno saopštavaju ,navodi Alfirović, međutim, dešava se da prodavci nešto izostave da navedu. Kada dođe do nekog problema, onda se teško dokazuje šta jeste, a šta nije prodavac rekao. Zato kupci treba da traže pisanu informaciju, kao prateće obavještenje o stanju automobila, na primer, kada je rađen veliki servis, kada su i koji dijelovi mijenjani, koliko su dostupni rezervni dijelovi i slično.

Alfirović ističe da njihova organizacija dugo radi na podizanju svijesti potrošača o njihovim pravima, ali da to slabo ide, posebno kada su automobili u pitanju. Loše iskustvo naše čitateljke ne znači da svi prodavci polovnjaka ne poštuju svoje obaveze. Pojedini sa kojima smo kontaktirali, potvrdili su nam da kupci ne znaju da imaju pravo na garanciju, ali i da je oni obezbjeđuju.

Izvor:Bizportal