Čovjek čiji je fb status ogolio namjere Vučićevog režima

Intervju: Emir Ašćerić, funkcioner SDA Sandžaka

Piše Almir Mehonić, STAV

MOJ STATUS OGOLIO JE NAMJERE VUČIĆEVA REŽIMA I PODRŽALA ME JE CIJELA SLOBODNOMISLEĆA SRBIJA

• Da budem iskren, nisam očekivao ovoliku podršku javnosti Srbije. Iznio sam lični stav, koji je, ujedno, i stav moje stranke, ali i stav apsolutne većine intelektualaca i građana Srbije koji su svjesni ove situacije. Taj stav poprimio je karakteristike državnog bunta jer ga je iznio neko s javne pozicije, ko se usudio da prkosi režimu, ne plašeći se da izgubi i posao zbog toga

Kad bi se moglo vratiti vrijeme, s naknadnom pameću, onaj što je naložio smjenu Emira Ašćerića s mjesta pomoćnika gradonačelnika Novog Pazara, čini se, danas to ne bi učinio. Tim je činom relativno nepoznatog mladog politi­čara učinio žrtvom režima Aleksandra Vučića, ali i regionalno poznatom lič­nošću, a narod, usred opće nepravde, voli nagraditi one koji vladaru kažu istinu u lice, s njima saosjeća i podr­žava ih jer u njima prepoznaje vlastito stanje. Podsjetimo, razlog Ašćerićeve smjene s pozicije pomoćnika gradona­čelnika bio je njegov status na Facebo­oku u kojem je kritizirao srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića zbog “brutalne političke kampanje” prili­kom posjete Novom Pazaru i dodjele medicinske opreme povodom situaci­je nastale pandemijom virusa korona.

Emir Ašćerić rođen je 1988. godine u Novom Pazaru. Magistrirao je na Ar­hitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Nakon toga, završava još jedan dvogodišnji postdiplomski studij i stječe zvanje mastera energetske efikasnosti, ob­novljivih izvora energije i zaštite životne sredine. Trenutno je na doktorskom stu­diju Univerziteta u Nišu, kao doktorand tehničkih nauka u istraživačkoj oblasti energetske efikasnosti i zaštite život­ne sredine u urbanom planiranju. Prije političkog djelovanja ovaj Novopazarac aktivno je bio uključen u nevladin sek­tor, a kao sarajevski student bio je član Predsjedništva Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu u tri mandata, senator-student Univerziteta u Saraje­vu u dva mandata i predsjednik Asoci­jacije studenata arhitekture u Sarajevu u tri mandata.

Dakle, Ašćerić pripada onoj grupi politi­čara koji ulaze u ovu društvenu djelatnost s biografijom i rezultatima, zbog, kako ističe, ideoloških razloga. U predvečerje srbijanskih izbora, koji su odloženi do normalizacije situacije izazvane virusom korona, čini se da je upravo Emir Ašće­rić najveći adut na kojem Stranka demo­kratske akcije Sandžaka može pridobiti podršku Sandžaklija.

STAV: Rekli ste da je Vašu smjenu na­redio direktno Vučić? Da li je baš došlo do toga da Vučić zbog statusa na Face­booku naređuje smjenu?

AŠĆERIĆ: Sve ove godine vladavine Aleksandra Vučića pokazuju da je vlast lična, a on doživljava vladavinu kao samoj sebi cilj. On je u stanju da bude dvadeset četiri sata dnevno u medijima, pokazu­jući građanima Srbije da mu ne promiče nijedna situacija u zemlji i da se u sva­ku mora umiješati barem komentarom. Najsvježiji su nam i primjeri s respira­torima koje lično dostavlja gradovima, ali i daje uputstva ljekarima kako se tim aparatima rukuje.

Prvi pokazatelj da je moj stav došao na razmatranje do samog vrha državnog apa­rata jeste i taj da je iste večeri, kad sam i objavio svoj status na Facebooku, uži­vo u emisiji na televiziji s nacionalnom frekvencijom, premijerka Srbije Brnabić sa svog mobitela ukazala na ovu “vijest”, opisujući je kao najčitaniju tog dana u zemlji. Očigledno je čitava kampanja oko “pomoći” Novom Pazaru zasjenjena jednim mišljenjem “nekog funkcionera SDA Sandžaka”, kako je premijerka i sama tom prilikom rekla.

Reakcija režima trebala je biti munje­vita, da se na primjeru pokaže šta se dešava s onima koji se drznu da kažu nešto “negativno“ za njihovu garnitu­ru i njihovu kampanju, pa makar i to bilo legalistički. Mojom smjenom se šalje poruka svima drugima koji žele iznijeti svoje mišljenje da će snositi sankcije, neko gubitkom posla, neko slobode.

STAV: Srbijanska opoziciona javnost re­agirala je i podržala Vas. Da li ste očeki­vali da će se ovaj Vaš slučaj reflektirati i na politiku na državnom nivou?

AŠĆERIĆ: Da budem iskren, nisam očekivao ovoliku podršku javnosti Sr­bije. Iznio sam lični stav, koji je, ujedno, i stav moje stranke, ali i stav apsolutne većine intelektualaca i građana Srbi­je koji su svjesni ove situacije. Taj stav poprimio je karakteristike državnog bunta jer ga je iznio neko s javne pozi­cije, ko se usudio da prkosi režimu, ne plašeći se da izgubi i posao zbog toga. Poseban revolt kod građana izazvalo je i to moje razrješenje, koje je dodatno podgrijalo čitavu misleću Srbiju da me okarakterizira kao još jednu žrtvu reži­ma. Cijela Srbija svjedoči slučajevima u kojima se ljudima oduzima pravo na slobodu mišljenja i govora, pa čak i li­šavanju slobode.

Također, bilo je neočekivano da i jedan mladi čovjek iz jedne bošnjačke stranke toliko uzdrma temelje laži od lokalne do državne vlasti, te na taj način ujedini i na isto mjesto dovede sve one koji godinama u Srbiji nisu znali oko čega se treba uje­diniti. Osjećam da su shvatili da je bilo nenormalno lahko jer istina okuplja nor­malnu Srbiju, pa makar to shvatili i od jednog Emira. Javili su se mnogi mediji, prenijevši taj javno izrečeni stav, istinu i fakat koji svi znaju, ali je rijetki izgova­raju. Oglasili su se i bivši predsjednici države, bivši premijeri i ministri, bivši poslanici i javni uposlenici u Srbiji, te mnogo onih koji su prošli i opet bi doš­li, ali sad preko ove istine.

“Prvi pokazatelj da je moj stav došao na razmatranje do samog vrha državnog aparata jeste i taj da je iste večeri, kad sam i objavio svoj status na “Facebooku”, uživo u emisiji na televiziji s nacionalnom frekvencijom, premijerka Srbije Brnabić sa svog mobitela ukazala na ovu “vijest”, opisujući je kao najčitaniju tog dana u zemlji. Očigledno je čitava kampanja oko “pomoći” Novom Pazaru zasjenjena jednim mišljenjem “nekog funkcionera SDA Sandžaka”, kako je premijerka i sama tom prilikom rekla”.

STAV: Šta je to za vlast posebno sporno u tom statusu na Facebooku?

AŠĆERIĆ: Sporna je istina! I zabolje­la je istina! Zaboljela je sve od lokalnih, nazovikoalicionih partnera i sitnijih funkcionera pa sve do premijera i pred­sjednika države. Status je ogolio namjere režimske garniture, da se svede na “spa­sioce” naroda u ovoj krizi, a na račun svih građana koji uredno plaćaju poreze i doprinose državi. Pokazao je i da ljudi razmišljaju, da ne dozvoljavaju da im se vrijeđa inteligencija time što se ono što je naše, što nas sljeduje, naziva sadakom nama samima. Da dobro znamo pročitati kada se radi o kampanji, politici, popu­lizmu. Jednostavno – da građani misle.

Ako kažem da ne vidim predsjednika dr­žave kao čovjeka koji je “dostavljač” bol­ničke opreme i da smatram da to treba biti zadatak ljudi nadležnih za raspoređiva­nje opreme po bolnicama, dakle ja štitim ustavnost ove države. Ako kažem da je to dostavljanje respiratora trebalo biti sprove­deno direktno u bolnice, a ne ispred zgrade Gradske uprave, pred medijima, uz krše­nje zabrane okupljanja i propisane distan­ce među ljudima, ja zapravo ukazujem na besmisao takvih događaja. Ako kažem da ovo ne treba okarakterizirati kao “pomoć” Novom Pazaru, kada je bolnica u sistemu republičkog zdravstva, zapravo čuvam le­galitet i jednakost sistema i ukazujem na politiziranje situacije u vanrednom stanju.

Da se razumijemo, imalo je i prije raznih “spornih” statusa, komentara, izjava na temu kritike vlasti, a u cilju očuvanja vladavine prava i jednakosti pred zako­nom. Međutim, dodatnu težinu za vlast donijelo je i to što je ovog puta taj stav imao svoju ličnost, svoje ime i prezime, svoj identitet, koji se ne boji da plati ci­jenu slobode. Kao takvog, prepoznala ga je cijela Srbija, ljudi svih nacionalnosti i političkih opredjeljenja.

STAV: Kako ocjenjujete stanje ljudskih prava u Srbiji, posebice u Sandžaku, u doba vanrednog stanja?

AŠĆERIĆ: U političkoj teoriji prepozna­jem termin koji za mene najbolje oslika­va ovaj režim, a to je cezarizam. Danas se cezarizmom smatra režim u kojem for­malno postoje demokratske institucije, ali je sva vlast maksimalno personalizi­rana i faktički koncentrirana u rukama pojedinca. On vlada uz pomoć podrške zanesene mase. Podržavaju ga najviše niži društveni slojevi i neuki ljudi, a najveći protivnici su mu intelektualci i viši slojevi, kao i bivši politički moćnici. Predstavnici režima shvataju vanredno stanje kao mehanizam za suspendiranje demokratije i slobode mišljenja. U Srbiji je bilo nekoliko primjera hapšenja ljudi zbog kršenja samoizolacije, ali i zbog po­stojanja sumnje da su pojedinci učinili krivično djelo izazivanje panike i nereda, a zbog navodnih statusa na Facebooku, ili tekstova u medijima kod novinara.

U vanrednom stanju državni organi, osim slobode kretanja i okupljanja, mogu ogra­ničiti i veliki korpus ljudskih prava, poput zaštite podataka o ličnosti, slobode medija, prava na informiranost. No gdje je granica između ograničenja u vanrednom stanju i kršenju ljudskih prava? U Sandžaku nije bilo posebnih primjera koji se razlikuju u odnosu na ostatak Srbije. Međutim, sama činjenica da je oko bolnica vojska, a da nerijetko iznad sandžačkih gradova nad­lijeću i vojni avioni i helikopteri dodatno uznemirava građane Sandžaka, naročito kada uzmemo u obzir i evociranje sjeća­nja na loša iskustva iz devedesetih godina.

STAV: Da li Vaša smjena može ugroziti Sporazum o partnerstvu sa SDP-om?

AŠĆERIĆ: Ovdje se radi o jednostranom poništavanju koalicionog dogovora, gdje jedna strana, bez ikakvih konsultacija, donosi odluku o kadriranju druge stra­ne. Smjena je donijeta kao “Blitzkrieg” odgovor, bez ikakvog valjanog obrazlo­ženja, niti zvaničnog niti nezvaničnog. SDA Sandžaka odmah je nakon tih do­gađaja i reagirala zvaničnim saopćenjem za javnost, pokazujući da je moj izneseni stav ujedno i stav stranke. Također, stran­ka je, nedvosmisleno, postupak gradona­čelnika okarakterizirala kao netoleran­tan, isključiv i neprijateljski stav prema drugačijem mišljenju i slobodi govora.

Iskreno, iznenađen sam postupkom gra­donačelnika Nihata Biševca, budući da se nikad nije žalio na moj rad, niti meni niti mojoj stranci. Smatram da sam svoj posao obavljao s punom predanošću i odgovor­nošću, te sam siguran da je razlog njegove odluke čisto politički. Žao mi je što je gos­podin Biševac, kao gradonačelnik glavnog grada Sandžaka, pristao da bude izvršilac u obračunima Vučićevog režima s neisto­mišljenicima. Odnosi između dvije stran­ke svakako neće biti iste kao prije. U ko­joj mjeri će se poremetiti, zavisi od daljih pregovora koji su najavljeni. Svakako idu izbori nakon prekidanja vanrednog stanja, a na njima svaka od stranaka ide odvojeno, sa svojim listama. SDP je već na listi Alek­sandra Vučića, koja je predata prije uvođe­nja vanrednog stanja, a SDA Sandžaka izaći će sama na izborima kao bošnjačka lista. Građani će na izborima pokazati kojoj će opciji dati više povjerenja – autentičnoj sandžačkoj ili Aleksandru Vučiću.

STAV: Kako SDA Sandžaka promatra politička kretanja u Srbiji. Stječe se utisak da ste podjednako daleko i od vladajuće garniture, ali i od opozicionih blokova i stranaka.

AŠĆERIĆ: SDA Sandžaka je, neposred­no prije raspisivanja izbora, razmatrala okolnosti i uvjete u kojima se planiraju održati izbori prvobitno zakazani za 26. april. Razmatrani su razlozi za izlazak ili bojkot: s aspekta pitanja Bošnjaka i pitanja Sandžaka. Na Glavnom odboru je jednoglasno odlučeno o izlasku SDA Sandžaka na izbore. Jedan od glavnih ra­zloga našeg učešća jeste odlučnost da se suprotstavimo ovom režimu i pokažemo da taj režim i njegovi izvršioci nemaju uporište u Sandžaku, o čemu građani Sandžaka treba da se izjasne na izbori­ma. Bez obzira na pritiske, ucjene i loše izborne uvjete, nećemo dozvoliti da nas neko bez borbe izbaci iz političkog ži­vota. SDA Sandžaka izlazi s ciljem da bi Bošnjaci u Sandžaku imali moguć­nost izbora.

Što se tiče same opozicije Srbije, neki od najglasnijih opozicionara također su desničari, kao i sam režim. Rađanje ovakve opozicije jedna je od posljedica radikalizacije društva. Program SDA Sandžaka jasno je definiran i temelji se na postulatima – decentralizacije Srbije, specijalnog statusa za Sandžak, evropske i NATO integracije; zalažući se, pri tome, za tržišnu ekonomiju i konkurentnu privredu, demokratiju, vladavinu pra­va, jednakosti pred zakonom i društva jednakih mogućnosti.

Smatram da postoje stranke u opoziciji koje ne osporavaju nijedan od postulata iz programa SDA Sandžaka. Trenutno su među njima i stranke s kojima smo bili u zajedničkom poslaničkom klu­bu – LDP Čedomira Jovanovića i LSV Nenada Čanka. Siguran sam da u Srbi­ji postoji mnogo ljudi koji će učiniti da se stanje popravi. Posebno očekujem od mladih ljudi, koji još nisu okaljali svoj obraz i ruke, da daju novu nadu i svje­tlost za jednu međunacionalnu harmo­niju i državu koja je po mjeri svih njenih građana. Ideja slobode nosi energiju koja će pobijediti i pružiti šansu mojoj i bu­dućim generacijama da izgrade slobod­no, ravnopravno i prosperitetno društvo.

“Predstavnici režima shvataju vanredno stanje kao mehanizam za suspendiranje demokratije i slobode mišljenja. U Srbiji je bilo nekoliko primjera hapšenja ljudi zbog kršenja samoizolacije, ali i zbog postojanja sumnje da su pojedinci učinili krivično djelo izazivanje panike i nereda, a zbog navodnih statusa na “Facebooku”, ili tekstova u medijima kod novinara”.

STAV: S obzirom na to da ste studirali u Sarajevu i vjerovatno poznajete bliže bošnjačku političku i intelektualnu eli­tu, kako ocjenjujete saradnju zvaničnog Sarajeva i Sandžaka?

AŠĆERIĆ: Saradnja postoji, međutim, ne možemo se pohvaliti da je ona na ni­vou na kojem bi trebala biti. Mislim da bošnjačka elita iz Sarajeva ne pokazu­je dovoljno osjećaja za Bošnjake izvan granica Bosne i Hercegovine. Često to pravdam nedostatkom institucionalne osnove. Najvažnija stvar u odnosima države Bosne i Hercegovine i Sandžaka jeste i najavljeno otvaranje generalnog konzulata Bosne i Hercegovine u Novom Pazaru. Ovo je za Bošnjake i sve građane Sandžaka veoma bitna odluka koja je plod višegodišnjih dogovora osnivača i dosko­rašnjeg predsjednika Bošnjačkog nacio­nalnog vijeća dr. Sulejmana Ugljanina s ranijim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakirom Izetbegovićem, ali i sa sadašnjim, gospodinom Šefikom Džaferovićem. Odluka je donesena prošle godine, a nadam se i njenom sprovođe­nju u skorije vrijeme. Konzulat bi mo­gao itekako utjecati na podizanje nivoa saradnje, ali i svijesti građana Sandžaka o državi Bosni i Hercegovini. Također, inicijativa za rješavanje statusa Sandžaka preduvjet je za mir u regiji. Očekujemo da će i Srbija i Crna Gora shvatiti realnu potrebu za implementacijom ove inici­jative. Podršku u njenom sprovođenju, svakako, očekujemo jer bi to bilo vrlo razumno i u skladu s evropskim princi­pima o ravnopravnosti i poštivanju pra­va svakog čovjeka. Uspostavljanje insti­tucija Sandžaka na legitimnoj i legalnoj pravnoj osnovi i u skladu s pomenutom inicijativom mora biti glavni cilj na ko­jem treba ulagati najviše energije.

STAV: Postoji li prostora da se saradnja na relaciji Sarajevo – Novi Pazar podi­gne na viši nivo i u kojim bi segmentima ona mogla uznapredovati?

AŠĆERIĆ: Lična mi je želja i osnivanje bošnjačkog kulturnog centra u Novom Pazaru, ali uz ozbiljno napravljen plan i program te institucije i strateško dje­lovanje uz podršku intelektualaca i in­stitucija Bosne i Hercegovine. Pri tome, želim spomenuti i podršku BKZ “Prepo­rod” iz Sarajeva, koja, u skladu sa svojim mogućnostima, radi na mnogim kultur­nim projektima u saradnji s Bošnjačkim nacionalnim vijećem. Ne smijemo zabo­raviti i našu dijasporu. Mi smo jedan od rijetkih naroda u svijetu čijih ljudi više ima izvan granica domovine. Dijaspora mora osjetiti da ima maticu, kao čvrstu nacionalnu potporu za sve aktivnosti u cilju izgradnje i očuvanja identiteta kod mladih u dijaspori.

Što se tiče politike, veliku nadu polažem i u koordinaciju SDA stranaka u regiji. Zajednička ideja pokreta SDA, nastala pri osnivanju stranke, mora biti prisutna kao prioritetna u svim bošnjačkim po­litičkim organizacijama u regiji, a to je, prije svega, unapređenje statusa Bošnja­ka u svim državama u kojima žive. Ključ opstanka i razvoja Bošnjaka na ovim pro­storima jeste da sve te organizacije, bilo da su političke ili ne, usvoje stavove za koje postoji najviša moguća saglasnost u bošnjačkom narodu. Moramo imati osnovu oko koje se svi slažemo i koja je neupitna, sve ostalo može se kasnije na­dograditi.