„Bošnjaci i ja“ – eseji o povezanosti, tradiciji i identitetu

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

U Izdanju Centra za kulturu Petnjica i CKF, uz nesebičnu podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, objavljena je publikacija moje autorske knjige „Bošnjaci i ja“, obimnog djela koje prati više od 600 stranica. Ova knjiga predstavlja duboku ličnu refleksiju i analizu historijskih, kulturnih i društvenih aspekata Bošnjaka. U publikaciji se nalaze četiri uvodna teksta koja daju dodatnu težinu i kredibilitet ovom djelu. Moj lični predgovor pruža čitaocima uvid u motive, ciljeve i idejnu osnovu knjige, dok predgovor profesora književnosti Veljka Đukanovića analitički osvjetljava važne tematske okvire knjige, naglašavajući značaj Bošnjaka u širem kulturnom i društvenom kontekstu.

Posebnu vrijednost publikaciji daju i predgovor istaknutog bošnjačkog i crnogorskog književnika Faiza Softića, čije literarno iskustvo obogaćuje perspektivu djela, takođe predgovor efendije Fuada Čekića, čiji duhovni i kulturni autoritet dodatno osnažuje univerzalne poruke knjige. Njihovi osvrti čine ovu publikaciju ne samo književnim već i kulturnim mostom između tradicije, savremenog doba i univerzalnih vrijednosti zajedništva.

U svom predgovoru sam napisao: Knjiga „BOŠNJACI I JA“ predstavlja moje svjedočanstvo o prijateljskim susretima s Bošnjacima iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i zapadnoevropskih država. U dugoj i teškoj istoriji nastajanja različitih država na prostoruZapadnog Balkana Bošnjaci su kroz svoj identitet, kulturu, jezik (bosanski),tradicije, običaje i književnost činili konponentu koja je krasila prostore bivše Jugoslavije.No, na žalost, istorija je bila nemilosrdna prema Bošnjacima. Nad njimasu vršeni progoni i asimilacije pa su bili prinuđeni na migracije. Egzodusi koje suoni kao narod i nacija prošli, svjedočanstva su koja su bila simbol bola i patnje.U Kur’anu piše: „Pred tvojim očima se smjenjuju slike i prizori Sudnjeg dana,i zamisli sebe dok stojiš na Sudnjem danu, kako si posvećen samo sebi, kako teniko drugi ne zanima: Toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti.“ (Abese,37.) Ti si jedinka u moru ljudi koji se, poput morskih valova, sudaraju jedni s drugima,dok ti preispituješ sebe i svoje stanje, dok razmišljaš o svom životu na dunjalukui o tome da li si zaslužio spas ili kaznu. I Mi ćemo tada učiniti da se jedniod njih kao talasi sudaraju s drugima“. (El-Kehf, 99.) Bošnjake sam upoznavaokroz prijateljstva i saradnju u kulturi.

Osjetio sam potrebu da afirmišem njihovevrijednosti iz domena kulture. Bogastvo pisane riječi u romanu „Bihorci“ ĆamilaSijarića, govori o ljubavi prema rodnom kraju i moja misija je da promovišem tevrijednosti. Bošnjaci su mom radu bezrezervno davali podršku u tome. Svi mojisusreti sa Bošnjacima biće opisani u ovoj knjizi, posvećenoj kulturi i kulturnojistoriji Bošnjaka. Znam da su Cetinjani devedesetih godina prošlog vijeka štitiliinterese muslimana-Bošnjaka, i to me čini ponosnim jer i sam pripadam gradukoji je u najtežim vremenima bio ne samo uz Bošnjake već uz sve manjebrojnenarode. Tako su moji Cetinjani čuvali svoj obraz i obraz Crne Gore. Često su mi

teško padali svi putevi muhadžirski (iseljenički) moje braće Bošnjaka, nikada senijesam mirio sa svim onim teškim i mučnim što ih je, nažalost, u životu i istorijipratilo. Zato sam želio da kroz jednu drugačiju kulturnu i istorijsku prizmupokažem i prikažem koliki je njihov etos, etnos i kultura i zašto to Crnu Goru činibogatijom i dragocjenijom na toj često krvavoj mapi uvijek surovog ZapadnogBalkana đe oprosta nema.

Želja mi je da ova knjiga bude doprinos multietničkom povezivanju irazumijevanju bogate kulture Bošnjaka u Crnoj Gori. Jer, samo ako razumijemojedni druge i poštujemo naše različitosti bićemo bliži jedni drugima. U svim mojimobraćanjima, pišući brojne publicističke, istorijske i književne tekstove vezanoza Bošnjake, pisao sam: ,,DRAGA BRAĆO BOŠNJACI” i to sam čista srcadoživljavao zaista tako. Crna Gora kao država treba da bude ponosna što Bošnjaci-muslimaničine jedan od njenih manjebrojnih naroda. U kruni koju treba da krasimultietičnost, Bošnjaci-muslimani su ostali vjerni Crnoj Gori. Ponosan na svelijepe trenutke i saradnju koju sam ostvario do danas sa Bošnjacima, završićuovaj tekst citatom i razmišljanjem najpoznatijeg Bošnjaka, Bihorca, ĆamilaSijarića: „Ja nijesam ravnodušan prema ljudima, stvarima, prirodi ali pišem io njima ne razarajući ih. Ne dodajem im ništa što bi se osjetilo kao strano tijelona njima. Ništa nije proizvoljno i kićeno figurama koje bi zakrčile prirodni tokmisli. Ja se prosto povjeravam čitaocu, tražim istinu u suočavanju sa stvarnimživotom”.

U svom predgovoru profesor Veljko Đukanović je napisao: Božidara Proročića, prijatelja i sugrađanina, poznajem od njegovog djetinjstva.Još kao veoma mlad počeo je da piše za razne portale i časopise, ali njegovoknjiževno stvaralaštvo, kao i sistematsko bilježenje i publikovanje svega što je smatraovažnim, počelo je prije pet-šest godina. To je vrijeme kada je 2018. godine,kao član Savjeta Narodne biblioteke i čitaonice „Njegoš“ sa Cetinja, bio zaduženza kulturnu saradnju sjevera Crne Gore i Prijestonice. Iako je i prije toga imaosusrete i kontakte s Bošnjacima, ipak od tada počinje njegova intenzivna saradnjas Bošnjacima, kako sa sjevera Crne Gore, tako i s onima iz regiona i dijaspore.Upravo, knjiga „Bošnjaci i ja“ je plod višegodišnje saradnje, prvenstveno na poljukulture, ali uključuje i druge oblike manifestovanja na poljima prosvjete, sporta,nauke i slično. Imao sam privilegiju da i sam učestvujem u dijelu njegovih aktivnostina ovom planu i na taj način postanem i sam duhovno bogatiji i steknemveliki broj prijatelja-Bošnjaka s kojima sam nastavio da se družim i intenzivnosarađujem.

Knjigu „Bošnjaci i ja“ sačinjavaju zapisi, koje je gospodin Proročić bilježiozadnjih nekoliko godina, o ljudima, događajima, manifestacijama, značajniminstitucijama i ustanovama, promocijama književnih djela i svemu onome štose ticalo Bošnaka, a đe je on bio prisutan. A toga je bilo mnogo. Nemoguće jenabrojati sve što se nalazi između korica ove interesantne knjige, a da se neštone preskoči, pa ću samo naponenuti nekoliko stvari. U njoj je obrađrno preko100 biografija istaknutih Bošnjaka; autor je reporterski prikazao 15-ak institucijai ustanova koje je posjetio (kao što su medrese u Tuzima i Tuzli, osnovne i srednješkole, centri za kulturu…); objavljeno je 10-ak obilnih intervjua s poznatimbošnjačkim intelektualcima iz različitih sfera života (Nenad Dizdarević, SalkoLuboder, Aldemar Ibrahimović, Nihad Canović…); opisao je 10-ak manifestacijakoje su postale tradicionalne, ali i veoma važne za sve Bošnjake, kako u zemljitako i u dijaspori (Dan Bošnjaka, Dan maternjeg/bosanskog jezika, Ratkovićevevečeri poezije, Dani bošnjačke kulture, Dan bošnjačke zastave…); predstavio je velikibroj promocija knjiga, od kojih je znatan broj sam organizovao i uzeo učešće unjima, đe posebno ističem da je organizovao 10-ak promocija na Cetinju na kojimaje predstavljena savremena proza i poezija Bošnjaka (Braho Adrović, HajdžemHajdarević, Kemal Musić, Mirsad Hadrović…).

Tekstovi koji su dati u ovoj knjizi nastali su za relativno kratko vrijeme, alioni prevazilaze vrijeme u kojem su nastali. Proročić ima instinkt, ali i prirodandar da izabere prave ljude, da sa njima uspostavi pravi prijateljski kontakt, a ondarazgovor sam teče. On je aktivni saradnik koji podstiče druge na priču, ali je ipažljivi slušalac koji ima intelektualnu sposobnost da tuđu priču pretoči u pravoknjiževno-umjetničko djelo. Zbog toga biografije o ljudima o kojima piše nijesupuko nabrajanje što je neko postigao, to su umjetničke, a moglo bi se reći i romansiranebiografije. U njima su tako vješto utkani motivi života kako bihorskog seljakau prošlosti, tako i savremenog intelektualca iz velikog grada. Kroz razne priče(ispovijesti) prikazana je ljubav prema zavičaju kao i toplina porodičnog doma,iako često u nemaštini, kao i žal što se taj topli dom mora napustiti. Sve to pratibojazan da će se, odlaskom s rodne grude, zanemariti bošnjački identitet. Iako svikoji odlaze sanjaju da se brzo vrate i nastave bolji život na starim ognjištima, znajuda u životu uvijek ne bude tako. Prva generacija koja ode puna je nostalgije, lijepopriča o zavičaju, često odmore provodi u domovini, druga generacija se pomalootuđuje, treća se već asimiluje u državama prvenstveno Zapadne Evrope, a većnaredne generacije teško da nauče bosanski jezik. To je ono čega se Bošnjaci pribojavaju,zato pokušavaju na sve načine da smanje broj onih koji odlaze, kako bina taj način sačuvali svoj identitet, svoj bosanski jezik i svoje običaje. Koliko će utome uspjeti – pokazaće vrijeme koje je pred nama. Sigurno je jedno, Bošnjaci to iskreno žele, što pokazuju raznim manifestacijama na kojima se okupljaju, družese i istrajavaju u svojoj ideji. Jako im je stalo da žive u dobrim odnosima, ravnopravnosa svima u svojoj Crnoj Gori, razvijajući multikulturalizam, multietičnosti da sami odlučuju o svojoj sudbini. Upravo ta ideja provijava sa stranica ove knjige.

Zanimljivo je da je i sam Božidar Proročić takav čovjek i da je sagovornikepronalazio u onima koji su slični njemu: intelektualce širokih shvatanja,multikulturalne, multietničke, filantrope, ljude koji poštuju tuđe ali čuvaju svoje, ljude dobrog srca, iskrene i pravične. On te ljude zove „moja bošnjačka braća“ i tako ih iskreno i doživljava. U tome se pronalazi veličina ove knjige; ona određujepravac djelovanja mladim generacijama ne samo Bošnjacima, nego i svim ostalimi potvrđuje životni moto: Ne radi drugome ono što ne bi želio da neko uradi tebi!S koliko je ljubavi, entuzijazma i požrtvovanja Proročić pripremao knjigu „Bošnjaci i ja“ najbolje pokazuje činjenica da skoro svaki tekst prati kvalitetnailustracija koja, možda, govori više od samih riječi. „Bošnjaci i ja“ nije običnaknjiga, to je u isto vrijeme i hronika bošnjačkog naroda Crne Gore, i zapis o ljudimai događajima, i svojevrsna ilustrovana enciklopedija; ali prije svega to jesvjedočanstvo o jednom vremenu i ljudima/Bošnjacima koji su se u njemu zadesilii dali svoj neprocjenjivi doprinos očuvanju svog identiteta i zajedničkog života u Crnoj Gori.