Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je povodom eskalacije političke krize u Bosni i Hercegovini (BiH) pripremio analizu aktualnih događanja. Iz opsežne analize „Bosna i Hercegovina 2023: Wagnerizacija Brčko Distrikta BiH” izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Unošenje klevete u krivično zakonodavstvo RS – prelazak iz autokratije u diktaturu

Milorad Dodik (SNSD) pokrenuo je veliku ofanzivu na Srbiju i njeno rukovodstvo u namjeri da pokuša prisiliti rukovodstvo Srbije da ostavi po strani sve svoje brojne probleme i izazove sa kojima se suočava i potpuno se posveti odbrani njegovog „lika i djela“.

Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) izglasala je Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske, čime je nakon 20 godina ponovno kriminalizirala klevetu i uvela je u krivično zakonodavstvo. Zakon je slabo i nestručno pripremljen, po donesenom zakonu tužilaštvo vas progoni, suprotna strana nije više pojedinac nego država (tužilaštvo). Mali mediji, koji su na granici preživljavanja će nestati. Doći će do samocenzure medija. Odredbe krivičnog prava moraju biti jasne inače će doći do konfuzne nepredvidljivosti u javnom prostoru. Pravo ima standarde. Međunarodni standardi su protiv kriminaliziranja klevete. BiH nema jakih demokratskih institucija. Regresija klevete je posljedica šireg trenda rasta populizma u regionu.

Milorad Dodik i SNSD ulaze u finalnu fazu obračuna sa slobodnim građanima, neistomišljenicima i kritičarima vlasti. Radi se o kriminalizaciji klevete i uvođenju enormnih novčanih kazni za povredu časti i ugleda u Republici Srpskoj (RS), koje su prvobitno iznosile  čak i do 60.000 EUR, a sada su smanjene na najviše 3.000 EUR. Ovim Zakonom najviše su pogođeni novinari, koji se pokušavaju „eutanazirati“, mediji i aktivisti civilnog društva. Visokim novčanim kaznama je izbjegnuto neposredno propisivanje zatvorske kazne. Ustavom Republike srpske građanima je zagarantirano, da imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih i drugih organa i organizacija, da im podnose predstavke, peticije i prijedloge i da na njih dobiju odgovor. Namjera sankcioniranja i cilj eventualne oštete ne smije biti lično bogaćenje ili osiromašivanje pojedinaca i pravnih lica nego se prvenstveno radi o simboličnom karakteru i ostvarivanju satisfakcije. Sankcioniranje javne riječi kroz sistem krivičnog pravosuđa u Republici Srpskoj predstavlja prelazak iz autokratije u diktaturu pošto je Dodik već osigurao 2/3 podrške u NSRS.

Analitičari smatraju, da je važno sačuvati nezavisno i slobodno novinarstvo, kao i slobodu govora, jer je BiH danas jedna od najkorumpiranijih zemalja Evrope i svijeta, čije se pravosuđe nalazi pod snažnim utjecajem politike. Milorad Dodik je političar, koji je pod sumnjivim okolnostima i koje se povezuju sa izbornom krađom i prevarom izabran na poziciju predsjednika Republike Srpske uz pomoć dijela međunarodne zajednice, koji su preko Centralne izborne komisije BiH legalizirali njegovu izbornu krađu. Tajna njegove izborne „pobjede” nalazi se u izbornim vrećama deponiranim u MUP-u Republike Srpske. 

Milorad Dodik u evropskom mjerilu prednjači u uvredama i klevetama, koji zbog toga zasada nikada nije bio sankcioniran. Ovo je definitivan znak Putinizacije Republike Srpske i korak u pravcu dalje destabilizacije Bosne i Hercegovine. Da li će visoki predstavnik Christian Schmidt (CSU) poništiti doneseni zakon, s obzirom da Dodik najavljuje skorašnje donošenje i zakona o neprijateljima Republike Srpske kao pokriće za pravljenje spiskova domaćih izdajnika i stranih plaćenika. Donošenjem spornog zakona o kleveti u Republici Srpskoj uvedena je mogućnost, na osnovu istog zakona, procesuiranja novinara za klevetu iz Federacije BiH, što je ustavno sporno. Doneseni zakon u NSRS je korak unazad na putu BiH ka članstvu u EU, budući da nije u skladu sa 14 prioriteta iz mišljenja Evropske komisije.

Trijumf operacije „Kula” – sramna posjeta Konakovića Budimpešti

Iz Budimpešte se koordinira obavještajne operacije „Kula“, koja je usmjerena protiv Bosne i Hercegovine, posebno Federacije BiH, kao važan korak ka daljoj disoluciji države Bosne i Hercegovine. Ekonomski sistem Federacije BiH je kičma ekonomskog sistema države BiH. 

SAD, Ured visokog predstavnika (OHR), EU, OSCE i države članice Vijeća za implementaciju mira (PIC) uvele su Milorada Dodika u vlast na entitetskom i državnom nivou u vrijeme ruske agresije na Ukrajinu, čak i nakon što je odlikovao ruskog predsjednika Vladimira Putina. 

Evropski desničarski krugovi uspjeli su dovesti Christiana Schmidta na čelo Ureda visokog predstavnika (OHR) i instalirati vlade u BiH na različitim nivoima vlasti po njihovoj želji. Pored Dragana Čovića (HDZBiH) i Milorada Dodika (SNSD) su kao partnere izbrali poraženu opciju na prethodnim izborima, stranke tzv. Trojke (Socijaldemokratska partija-SDP, Narod i Pravda-NiP i Naša stranka-NS). Lideri tzv. Trojke ulazak u vlast pokušavaju opravdati retorikom, da su Dodik i Čović realnost i stvara se percepcija da Trojka nije realnost i predstavlja fikus u novouspostavljenoj vlasti. Opravdanim se postavlja pitanje zašto je specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabriel Escobar prilikom nedavnog saslušanja u američkom Kongresu prešutio činjenicu, zašto su legalizirali Dodikovu izbornu prevaru i zašto su Dodika uveli u vlast na nivou BiH kada su mogli formirati vlast bez njega, čak i bez Dragana Čovića i HDZBiH. Istinske promjene mogle su biti ostvarene, da je vlast na nivou BiH formirana bez SNSD, HDZBiH i SDA. Zašto SAD održavaju srdačne i prisne partnerske odnose sa Dodikom, iako je pod njihovim sankcijama, dok su u Albaniji ostavili u izolaciji Salija Berishu, koji je također pod američkim sankcijama i sa kojim nemaju nikakvu komunikaciju, a kamoli saradnju. Sve to potkopava ionako poljuljan ugled SAD-a na Zapadnom Balkanu. 

Poslije trijumfa obavještajne operacije „Kula” instaliranjem nove Vlade Federacije BiH u posjetu Bosni i Hercegovini došao je mađarski premijer Viktor Orban (Fidesz), da sa svojim partnerima „proslavi” jedan od uspjeha operacije „Kula“. 

Analitičari smatraju, da ne iznenađuje uzvratna i sramna posjeta ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića (NiP) Mađarskoj, jer je upravo taj centar izvorište mnogih nedaća za BiH i koji je sudjelovao u uspostavljanju nove vlasti u BiH. Nevjerovatno je, da put BiH u EU vodi sada i preko Budimpešte, a zna se kakav status u službenim briselskim krugovima ima mađarski premijer Orban. Trojka je pristala na brojne ustupke i na različite oblike poniženja što Dodiku daje dodatnu snagu, bez koje ne bi mogao politički preživjeti. 

HDZ glasanjem poražen u Evropskom parlamentu

Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt pozvao je Tužilaštvo BiH, da procesuira Daria Kordića (HDZBiH), koje je objavilo da je „formiralo” predmet protiv Kordića, te da su Delegacija EU u BiH i Ambasada SAD u BiH oštro osudile javni istup Daria Kordića. Kordić je presuđeni ratni zločinac od strane Međunarodnog suda u Den Haagu (ICTY), kojeg je osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a, negirao je svoju presudu i rekao i pokazao, da bi zločin ponovio o čemu je govorila i predsjednica MICT/ICTY Graciela Gatti Santana pred Vijećem sigurnosti UN tražeći hitnu akciju, kao i glavni Tužilac  MICT-a Serge Brammertz.

Ljudska prava su univerzalna, nedjeljiva, međuovisna i međusobno povezana. Države su prvenstveno odgovorne za poštivanje, zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava, uključujući osiguravanje usklađenosti ljudskih prava s međunarodnim pravom. Kršenja i zloupotrebe ljudskih prava diljem svijeta i dalje su predmet velike zabrinutosti, uključujući značajnu uključenost nedržavnih aktera u kršenja ljudskih prava po svijetu i ozbiljnost mnogih takvih djela. Takve radnje krše načela i ugrožavaju ciljeve vanjskog djelovanja EU utvrđene u članku 21. stavcima 1. i 2. Ugovora o EU (TEU).

Uvažavajući komplementarnost i međusobnu podršku EU i UN u izricanju sankcija, u EU postoje tri vrste režima sankcija. Prvo, postoje sankcije koje je nametnuo UN, a koje EU prenosi u pravo EU-a. Drugo, EU može pojačati sankcije UN-a primjenom strožih i dodatnih mjera (npr. vis-à-vis DNRK). Treće, EU također može odlučiti odnosno nametnuti potpuno autonoman režim sankcija, te u ovom slučaju kada se radi o presuđenom ratnim zločincu Dariju Kordiću, koji negira naslijeđe ICTY/MICT, koje su dio legislative i pravne stečevine EU, znajući da je EU opredjeljenja da štiti univerzalne ljudske vrijednosti i prava te da je Tužilaštvo BiH pokrenulo pravne radnje protiv Daria Kordića, koje  je sankcionirano Krivičnim zakonom BiH.

Zastupnici u Evropskom parlamentu (EP) Tineke Strik (Greens/EFA Group), Dietmar Köster (S&D) i Klemen Grošelj (Renew Europe/GS) uložili su amandman broj 5 na rezoluciju (Izvještaj) EP A9-0229/2023 o Bosni i Hercegovini, kojom pozivaju na distanciranje od Daria Kordića i njegovih postupaka i pozivaju pravosudne organe u BiH da pokrenu pravni postupak zbog njegovih izjava. Protiv prihvaćanja amandmana su glasali svi zastupnici HDZ-a, David McAllister (EPP/CDU), Andrey Kovatchev (EPP/GERB), i zastupnici Slovenske demokratske stranke (SDS) Janeza Janše – uglavnom radi se o radikalnoj evropskoj desnici, koja baštini najmračnije evropske ideje i vrijednosti. 

Analitičari smatraju, da je glasanje za amandman na rezoluciju EP potvrdilo, da je HDZ promotor najmračnijih europskih vrijednosti kao što su zločini, diskriminacija, fašizam, nacizam, ksenofobija, antisemitizam itd. Hrvatski premijer Andrej Plenković (EPP/HDZ) bio je aktivno uključen u opstruiranje donošenja rezolucije Evropsko parlamenta preko Evropske narodne partije (EPP). HDZ je glasanjem poražen u Evropskom parlamentu, dok je EP potvrdio, da je jedina neposredna demokratska institucija, koja je još uvijek bastion europskih vrijednosti.

Federacija BiH u nezvaničnim specijalnim i paralelnim vezama sa Republikom Hrvatskom

U formiranje vlasti na nivou BiH, a posebno u instaliranju Vlade Federacije BiH aktivnu ulogu imao je zvanični Zagreb i hrvatski premijer Andrej Plenković (HDZ). Kao partnere iz tzv. probosanskog bloka stranaka izabrali su tzv. Trojku (SDSP, NiP, Naša stranka) sa zadatkom da ispune želje/zahtjeve Dragana Čovića, Milorada Dodika i centara iz inostranstva, koje se odnose na ustavne promjene, a prvenstveno donošenje izbornog zakona po želji HDZBiH. Pristanak na ispunjavanje tih želja/zahtjeva bio je uvjet za ulazak u vlast. To se pokazalo odmah poslije imenovanja kada su orkestriranim odlaskom u Zagreb, pojedini izabrani dužnosnici otišli u prvu posjetu kod svojih gospodara.

Analitičari smatraju, da je imenovanjem nove Vlade Federacije BiH faktički došlo do uspostavljanja nezvaničnih paralelnih i specijalnih veza entiteta Federacija BiH sa Republikom Hrvatskom. Podanički i servilan odnos Trojke doveo je do probuđivanja patriotskih snaga u tzv. Trojci, posebno u SDP-u, koji ulazu u fazu unutarnje diferencijacije na tzv. patriotski i tzv. izdajnički dio i SDP sasvim sigurno u ovakvom obliku neće opstati i dočekati naredni kongres. Zbog toga potpredsjednik SDP-a i ministar odbrane BiH Zukan Helez u posljednje vrijeme intenzivno radi na „bildanju” patriotizma što predstavlja farsu kako bi u javnosti pokušao prikriti sramne ustupke i dogovore Trojke sa Dodikom i Čovićem.

Wagnerizacija Brčko Distrikta BiH

Dodik je u potpunosti stavio pod svoju kontrolu sve Security privatne servise. Firma Prointer je kupila firmu ubijenog Slaviše Krunića, Sector Security i drži pod kontrolom i sve ostale (Wolf Security i druge) i to je njegova paralelna paraobavještajna i sigurnosna struktura. Radi se o Dodikovim Wagnerovcima. Također, u Elektroprivredi RS (ERS) instalirao je grupu od preko 50 visoko obučenih IT stručnjaka, koji za njega i ruske obavještajne službe, vrše propagandne aktivnosti na društvenim mrežama, a u sklopu radnog vremena i radnog mjesta. Preko telekomunikacijskog operatera M:TEL prati opoziciju, slobodne medije i civilno društvo, te komunikaciju predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Kontrolirane su navijačke grupe u Republici Srpskoj od strane vlasti, koje se koriste za pritiske, prijetnje i zastrašivanje protivnika režima, nevladinog sektora i opozicije.

Dodik je nedavno u Obavještajno-sigurnosnu agenciju (OSA/OBA) instalirao penzionisanog  Karadžićevog obavještajca Ristu Zarića, koji je odanost Karadžiću zamijenio bezuslovnom odanošću Miloradu Dodiku. Zarić u posjedu ima sve obavještajne dosjee političara i biznismena, medija i predstavnika civilnog društva u BiH. Također je vidljivo, da je na čelo Civilne zaštite Republike Srpske, doveo Milana Novitovića, kadra Miloševićevih obavještajnih struktura iz Srbije. U Civilnoj zaštiti RS vidno mjesto zauzimaju i Karadžićev policijski general, Željko Janković Luna, te bivši Arkanov tjelohranitelj Dušan Bato Tešić. Kao odani Dodikov kadar, u javnosti se u proteklom periodu pojavljuje i ratni načelnik štaba Garde Panteri, major Niko Sijerić, sekretar gradskog odbora SNSD-a u Bijeljini. Sve te strukture se orkestrirano upotrebljavaju za organiziranje političkih pritisaka i zastrašivanja političkih protivnika, nevladinih organizacija (NVO) i slobodnih medija, a bili su angažirani u aktivnostima povodom referenduma za smjenu gradonačelnika Bijeljine, Ljubiše Petrovića (SDS). Ključna osoba, za koordinaciju svih ovih paralelnih struktura je Branislav Okuka Crni, aktuelni predsjednik Izvršnog odbora „Udruženja Čast Otadžbine” iz Beograda, bivši bliski saradnik Radovana Karadžića, koji je tokom konflikta između pristalica Momčila Krajišnika i pristalica Biljane Plavšić pucao i ranio dva policajca, koji su bili dio policijskih struktura Republike Srpske odanih Biljani Plavšić, tadašnjoj predsjednici RS. Branislav Okuka Crni je u pratnji Dodika, kao jedan od njegovih najbližih saradnika, a uživa i veliko povjerenje njegovog sina. Smatra se, da on na neki način predstavlja balkanski pandan Jevgenija Prigožina, duboko je uključen u korupciju, posebno na Jahorini.

Branislav Okuka Crni jedan je od Dodikovih ne samo savjetnika, već i jurišnika, a naplaćuje svoje antisrpske usluge u Srbiji (huškanjem i organiziranjem napada ultradesničara protiv zvaničnog Beograda), kontrolom PU Trebinje, dijela RiTE „Gacko”, brojnim drugim „šumskim poslovima“, što u šumama, što kroz šume sve do spornih aktivnosti u Crnoj Gori.

Analitičari smatraju, da se u pozadini odvija borba za ovladavanjem Brčko Distrikta BiH. Raspoređivanje dodatnih međunarodnih vojnih trupa (EUFOR) u Bijeljini i Orašju sa sigurnosnog aspekta nije dovoljno za osiguranje mira u Brčko Distriktu. Distrikt je leglo Putinovaca. Vodi se bitka za Brčko Distrikt odnosno ko će prije rasporediti svoje vojne snage, NATO odnosno Amerikanci ili će to uraditi Dodikovi Wagnerovci umjesto brigade specijalaca MUP RS-a? Dodik izbjegava poslati regularne policijske snage u Brčko Distrikt po istom receptu kao što to radi Putin. Brčko Distrikt je prostor sa proporcionalno najviše Putinovaca u BiH. Nije slučajno kontroverzni ministar unutrašnjih poslova RS Siniša Karan (SNSD) u martu tražio preispitivanje potrebe funkcioniranja međunarodne zajednice i Arbitražnog tribunala za Brčko Distrikt, čime je nagovijestio namjere Dodikovih vlasti u Brčko Distriktu, koje su zasada ohrabrene neraspoređivanjem američkih vojnih snaga u Brčko Distriktu. Za hermetičku kontrolu nad Brčko Distriktom, prema procjenama, potrebno je oko 1000 Wagnerovaca. Satelitski snimci detektirali su transporte, brojna kretanja i pokrete na teritoriji Brčko Distrikta i pojačan satelitski nadzor se nastavlja.

Započet proces disolucije države Bosne i Hercegovine

Evidentno je, da slabi utjecaj Zapada u Bosni i Hercegovini. Milorad Dodik poništio je odluke Ustavnog suda BiH i proglasio visokog predstavnika Christiana Schmidta nelegalnim. Za stanje u BiH suodgovoran je Zapad, jer je svojom dosadašnjom politikom popuštanja doprinio eskalaciji situacije. Dešavanja u Bosni i Hercegovini su dobrim dijelom posljedica neadekvatnog suočavanja sa nedavnom prošlošću i uplitanja susjednih zemalja, a međunarodni faktor neadekvatno reagira ili je u sprezi sa dijelom domaćih političko-kriminalnih struktura. 

Nedavno je u Briselu održano zasjedanje Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje između Bosne i Hercegovine i EU na kojem se delegacija BiH (kao država kandidat) ne može pohvaliti nikakvim konkretnim rezultatima. U potpunosti nije ispunjen nijedan uslov, osim jednog formalnog koji se odnosi na uspostavu parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje, a ni on se ne sastaje redovno i ne funkcionira. A što se tiče ključnih prioriteta, ili nije ništa usvojeno od ključnih zakona i reformi ili neke stvari koje su usvojene vode BiH unazad. Poruke zasjedanja u Briselu su, da građani BiH od ovakvih političkih struktura ne mogu očekivati ništa dobro i pozitivno.

Faktičko stanje u Ustavnom sudu BiH je, da natpolovičnu većinu od ukupno devet sudija čine sudije sa stranim državljanstvom (uglavnom sudije Srbi i Hrvati). Ustavni sud BiH je jedna od rijetkih nezavisnih institucija sa dignitetom. Ukoliko uspije pokušaj HDZBiH da uz pomoć stranaka tzv. Trojke imenuje za novog sudiju Ustavnog suda BiH upitne kompetentnosti, bez pravničkog pedigrea, sa dvojnim državljanstvom i sa načetom percepcijom nezavisnosti i integriteta, favorita HDZBiH Marina Vukoju, otvorit će se prostor da Dragan Čović i Milorad Dodik ostvare potpunu dominaciju nad posljednjom institucijom, koju nisu dosada imali pod potpunom kontrolom. Težnja Dodika da se u Ustavnom sudu BiH donose odluke konsenzusom, nije utemeljena na načelima vladavine prava koja su zasnovana u Evropskoj konvenciji. Potrebno je prekinuti lošu političku praksu prema kojoj se u Ustavni sud BiH biraju stranački funkcioneri i osobe sa dvojnim državljanstvom. Izbor sudija Ustavnog suda BiH ne smije biti predmet političke trgovine između političkih stranaka.

Ministri u Vijeću ministara BiH još uvijek nisu dobili sigurnosne certifikate NATO-a, i po svemu sudeći neće ih ni dobiti. Zato je na vrhu NATO-a u Vilniusu Bosnu i Hercegovinu predstavljao zamjenik ministra vanjskih poslova BiH, a najavljena delegacija BiH iz navedenih razloga nije otputovala u Vilnius.

Analitičari smatraju, da je Dodikovim aktivnostima i odlukama Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), kojim poništava odluke Ustavnog suda BiH i zabranjuje djelovanje Ustavnog suda BiH na teritoriji Republike Srpske ugrožen ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine. Tužilaštvo BiH odnosno glavni tužilac Milanko Kajganić morao bi po službenoj aktivnosti preduzeti aktivnosti, koje bi započele saslušanjem, određivanjem pritvora i poduzimanjem adekvatnih mjera da se otklone posljedice donošenih odluka u skladu sa Ustavom i zakonima, koje se odnose na ugrožavanje ustavnopravnog poretka i dovođenjem u pitanje postojanje institucija države BiH. Sa počiniocima djela ugrožavanja ustavnopravnog poretka ne vode se debate ili dijalog. Tužilaštvo BiH koristi jezičku konstrukciju „formirali smo predmet” i time tako zamaže oči javnosti i što se njih tiče formiranjem predmeta je za njih taj predmet i zaključen. Takva formulacija ne postoji u Zakonu o krivičnom postupku (ZKP) BiH. Postoji otvaranje istrage ili neprovođenje istrage.

Dodik izlazak iz postojeće (finansijske) situacije, ogromne zaduženosti, vidi kroz pokretanje sukoba. Vodeće obavještajne službe raspolažu podacima o Dodikovim finansijskim transakcijama, malverzacijama i imovinom kao i članova porodice i njegove oligarhije i preko toga se može steći utisak da je „srpstvo” itekako unosno i isplativo i može se dodatno unovčiti pljačkanjem javnih resursa. Finansijske transakcije i imovina Dodika i njegove oligarhije nude odgovore na brojna pitanja.

Željka Cvijanović ponovila grešku Vuka Jeremića

Članica Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Željka Cvijanović (SNSD) nedavno je zatražila od generalnog sekretara UN-a Antónia Guterresa, da joj se iz UN-a dostavi odluka Vijeća sigurnosti UN-a o imenovanju Christiana Schmidta za visokog predstavnika u BiH u skladu sa Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma, kao i ostala dokumentacija „relevantna za BiH”.

Uslijedio je odgovor generalnog sekretara UN-a Guterresa, da je Vijeće za implementaciju mira u BiH (PIC) jedino relevantno tijelo za imenovanje visokog međunarodnog predstavnika u BiH i da UN nije potpisnik Daytonskog mirovnog sporazuma niti su UN član Vijeća za implementaciju mira (PIC), jedinog relevantnog tijela za imenovanje visokog međunarodnog predstavnika u BiH.

Analitičari smatraju, da se pismo Željke Cvijanović generalnom sekretaru UN-a Guterresu može usporediti  sa pismom Vuka Jeremića, tadašnjeg ministra vanjskih poslova Srbije, koji je preko Generalne skupštine zatražio, da Generalna skupština UN-a na inicijativu Srbije, koja smatra da je proglašenje nezavisnosti Kosova 2008.godine narušilo međunarodni pravni poredak zatraži savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde (IJC). Međunarodni sud pravde je 2010.godine donio savjetodavno mišljenje prema kojem jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova nije kršilo međunarodno pravo i potvrđuje skladnost odluke s općim međunarodnim pravom, rezolucijom 1244 i privremenim Ustavnim okvirom za Kosovo, odnosno postojećim pravnim sistemom koji je na Kosovu uspostavljen 1999.godine. 

Odgovor generalnog sekretera UN-a Guterresa Cvijanovićevi dokazuje, da je Vijeće za implementaciju mira u BiH (PIC) jedino relevantno tijelo za imenovanje visokog predstavnika i time je Cvijanovićeva zadala definitivni udarac Republici Srpskoj, koja je insistirala na nelegalnom imenovanju što predstavlja svojevrsno ponavljanje greške Vuka Jeremića, koji je tražeći savjetodavno mišljenje IJC maksimaln0 otežao poziciju Srbije kada je u pitanju Kosovo. Imenovanje visokog predstavnika Schmidta nije sporno, sporno je prvenstveno njegovo pristrano djelovanje u BiH.

BiH potreban unutrašnji konsenzus

U Bosni i Hercegovini gdje vladaju kriminal i korupcija postoji samo konsenzus za kriminal i korupciju, a ne za opći napredak. Najuspješnije su zemlje sa jakom demokracijom i one koje afirmiraju privatnu inicijativu i koje temelje na istraživanjima i razvoju i podstiču solidarnost u društvu. U BiH toga nema ni u naznakama.

Dragan Čović i HDZBiH profitiraju na produciranju tenzija između Bošnjaka i Srba i preživljava zahvaljujući tom procesu. Neizbježan je dijalog između Srba i Bošnjaka za prevazilaženje postojeće situacije. Pitanje je, da li je to moguće u kontekstu ukrajinske krize i događanja na Kosovu, jer zaoštravanjem tih sukoba neposredno rastu i tenzije u Bosni i Hercegovini zbog eksponenata tih politika.

Analitičari smatraju, da je u Bosni i Hercegovini potrebno postići unutrašnji konsenzus u vrlo kompleksnoj situaciji i složenim međunarodnim odnosima kada znamo, da je međunarodna diplomatija omogućila vladavinu masovnim ubicama u pojedinim dijelovima svijeta. 

Republici Srpskoj prijeti finansijski kolaps (EBRD i Svjetska banka-WB). Ipak se može primijetiti za razliku od početka ove godine da Zapad ipak više pažnje posvećuje BiH, ali još uvijek nedovoljno. Naziru se neki koraci koji bi u bliskoj budućnosti mogli biti vidljiviji, a radi se o uskraćivanje podrške Čovića i  HDZBiH Dodikovoj politici.

Međunarodna zajednica na osnovu Daytonskog mirovnog sporazuma ima obavezu da osigura mir i djelovanje institucija u Bosni i Hercegovini i za to ne treba poseban mandat. Zbog situacije u Ukrajini i na Kosovu pojedini akteri političke scene u BiH još uvijek se nadaju, da će doći do velikih geopolitičkih pomjeranja i promjene granica u regionu. Produženje mandata specijalnom izaslaniku EU za BiH Johannu Sattleru je slab signal poslan iz Brisela s obzirom kada se zna za koje domaće aktere političke scene u BiH je do sada radio. 

Ljubljana/Bruxelles/Washington, 24.juli 2023 

Izvor: IFIMES