MMA borac Anes Musić: Oktagon je kao život, boriš se na sve načine da preživiš

– Imaš oktagon i “živi u njemu“. Slično kao život, ušao si i bori se na sve načine da preživiš, opstaneš. Svi što su vani ili navijaju da izgubiš ili da pobjediš. Uvijek ima više onih koji navijaju da izgubiš, ali kad pobjediš opet su tu, uz tebe

Anes Musić iz Novog Pazara je MMA borac i evropski vicešampion. Naredne sedmice nastupa na Balkanskom prvenstvu u Afyonu (Turska). Anes je, iako dugogodišnji sportista i majstor i trener borilačkih vještina, u posljednje dvije godine, nakon 11 godina bavljenja fudbalom, te povreda i operacija, uspio da postigne veliki uspjeh, ali se o njemu u rodnom gradu i dalje malo zna. Svoju karijeru sa napunjenih trideset godina uskoro nastavlja u Njemačkoj jer nije naišao na podršku od strane zvaničnika i institucija u gradu u kojem je rođen i odrastao. Kao profi borac, ističe, često je bio odbijan tražeći posao i trudeći se da obezbjedi sebi i porodici egzistenciju, te radio i teške poslove. U ekskluzivnom intervju za SNews govori o svom trnovitom putu kroz život, do oktagona i evropskog trona.

SNEWS: Kako si i zašto počeo da se baviš borilačkim vještinama? Ko je Anes Musić?

MUSIĆ: Neki trenuci u životu učine da kreneš sa borilačkim vještinama. Ima tu neki segment koji prevagne u svemu tome. Ovo se radi iz ljubavi i što se mora. Pronašao sam se u svemu ovome. Aktivno sam počeo da se bavim nakon što sam obavio dvije operacije ligamenata, a cijela moja misao je bila usmjerena da postanem profesionalni fudbaler. Bila mi se pružila šansa u Saudijskoj Arabiji. Kad sam vidio da mogu onda ništa nije teško, uz Allahovu pomoć, nakon te dvije operacije svu pažnju sam usmjerio na borilački svijet gdje su “najbrže pare”, a to je MMA, gdje sam vidio sebe i da mogu. Krajem 2021. godine sam odradio prvi meč na SBC-u, taj  meč sam izgubio. Nije prošlo kako sam ja, već kako je Allah htio. Nisam klonuo duhom, nastavio sam i dalje. U međuvremenu su se javili sponzori da izađu susret. Među onima koji su prepoznali moj kvalitet je i ova MVP teretana (Event). Nakon toga dolazi evropsko prvenstvo u Sandi (kineski kik boks i hrvanje) koje je održano u Bugarskoj u maju ove godine, gdje sam stigao do finala, a u finalu bio savladan od mnogo boljeg i iskusnije borca Yunus Emre Batana. To je jedna od najvećih nada Turske što se tiče borilačkog sporta i budući profesionalac u “One championship” (najveća borilačka organizacija koja se tiče Mauy Thaija i MMA). Nakon što sam postao vicešampion dobio sam još jedan poziv od reprezentacije za Balkansko prvenstvo u Tursko. Poziv od Radenka Tadića, tada predsjednika Saveza Srbije u Sandi stigao je nego sam postao vicešampion Evrope. Borilačku akademiju (“Oktagon”) sam otvorio 2018. i dok sam trenirao sebe trenirao sam i druge. Pored sebe sam napravio još tri reprezentativca. Fatih Daca 2009. godište je takođe postao vicešampion Evrope. U Novom Pazaru imamo taleneta za borilačke vještine, međutim problem je što se uvijek neko drugi promoviše i eksponira na uštrb mnogo kvalitetnih sportista. Blo je mnogo vrhunskih sportista koji nisu mogli da pokažu neke svoje kvalitete. Sve će to jednog dana isplivat. Što se tiče Kyokoshina, Sande i MMA u Novom Pazaru ima mnogo kvalitetnih boraca i ovi sportovi su živi na ovim našim prostorima. U Sandžaku sam prvi što se tiče Sande, kao trener ali borac i reprezentativac Srbije. Nije mala stvar kada dobiješ poziv od državne reprezentacije, odradiš evropsko prvenstvo i dobiješ diplomu, još veće je od toga kada budeš vicešampion Evrope i doneseš srebro u svoj grad. Trenutno nisam u situaciji da bi mogao samo da se bavim onim što najbolje znam da radim. Nažalost, moraš da radiš neki posao i pored toga. Na dosta mjesta sam bio odbijen za posao jer ljudi ne znaju šta znači imati sportistu u firmi, ali ih donekle i razumijem, Radio sam dosta mizernih poslova, odlazio sam u inostarnstvo. Bilo je dosta teško, ali stizao bi da odradim trening ujutru u 6 sati, pa onda posao, porodica, takmičari i rekreativci u klubu i onda opet, uveče u 11 sati, odradim trening. I mnogo puta tako, što nije slučaj sa borcem sa kojim sam odradio meč na evropskom prvenstvu. On ima svu podršku države grada, sponzora. Kompletna infrastruktura, momak ima potencijala, daj da ga podržimo, a kod nas totalno drugačije. Ko je on, šta je on? Isto se postavlja pitanje gdje je on? Ja, hvala Bogu nisam nigdje. Sa svojim narodom sam, uz svoj narod i uvijek ću biti.

SNEWS: Nakon svega toga, šta si nastavio da radiš?

MUSIĆ: Nakon svega toga vidio sam da imam potencijala za mnogo veće stvari, iako nisam imao veliku podršku. Nastavio sam da radim prof MMA mečeve. Između sande i MMA, kao dva sporta, mala je razlika. Što se tiče mog skora trenutno je jedan poraz i jedna pobjeda. Prvi meč radio sam na SBC-u Novom Sadu i tu doživio poraz. Kao borac padaš, ustaješ, boriš se. Uvijek ima poraza, nisu putevi uvijek raskrčeni i da nisu trnoviti. Moj put je bio trnovit, ali sam nastavio. Drugi moj MMA meč bio je u Austriji, na prestižnoj organizaciji Vendeta. Tu sam napravio ekspresnu pobjedu. Za 30 sekundi sam pobjedio njihovog borca, koji je 15 godina u tom sportu, Patricka “Panzera” Spirka, sa kojim smo ostali dobri drugari. Ovom prilikom ga pozdravljam. Mnogo mi je značila njegova rečenica “Brate, 15 godina sam u ovom sportu, nikad nisam doživio nok down, ti si me bacio za 30 sekundi”. Što znači da mogu, da hoću. Željan sam svega ovoga. Još više sam željan što nemam podršku. Mali broj ljudi se tu javio da izađe i bude podrška. Idem dalje, u ime Allaha, samo da ne bude povreda.

SNEWS: Šta je srž i smisao ovo sporta?

MUSIĆ: Srže jeste preživljavanje i ljubav prema ovom sportu. Kad baciš nekog u pustinju on, iako je ne voli, traži sve resurse da bi pronašao malo vode. Ne gleda gdje je, luta po cijeloj pustinji da bi nešto pronašao i ostao živ. Takva nam je država, takav nam je sistem. Dosta negativnosti, iako ima, što se tiče sporta i pozitivnih. Dosta nekih negativnosti i odlučio sam, idem dalje. Gazim što više, što bolje. Ima tu ljubavi, ali je više želja da se pobjegne iz cijele ove krize.

SNEWS: Ovaj sport postaje popularan kod nas i omladine. Kakva su očekivanja u smislu podrške, ali, generalno, interesovanja?

MUSIĆ: Sve bi bilo drugačije da se to mnogo više promovisali i da su se vidjeli kvaliteti svega toga. Toj djeci sam bio pedagog, otac. Nakon svega toga trener, da ih usmjerim na pozitivne strane ovoga sporta. Najvažnije mi je bilo da podučim omladinu stvarima koje su za njih bitne, a nakon toga da odradim ono zbog čega su njihovi roditelji platili članarine. Za četiri godine koliko sam bio terner u Borilačkoj akademiji Oktagon, čiji sam osnivač, napravili smo četiri reprezentativca, godišnje jednog. To je što se tiče sande, a što se tiče Kyokushina nismo izlazili na neka takmičenja, nažalost. Preko MMA ja sam video šansu za sebe da zaradim i pomognem svoj klub praveći mu promociju svojim borbama. I ranije sam bio upoznat sa MMA sportom, ali nisam bio planirao da uđem. U Novom Pazaru su neki drugi, prije mene krenuli, ali kao i ja nisu naišli na neku posebnu podršku i promociju. Ja sam, mogu da kažem, neka nova nada Sandžaka i vidjet ćemo koliko će trajat. Najbitnije je da nema povreda, iako imam trauma za svaki meč zbog operacija koje sam imao. Sve više momaka, dječaka, čak i rekreativaca, želi da trenira MMA. Najbitnija je podrška.

SNEWS: Ko ti je uzor u ovom sportu, primjer kakav treba da se bude, u svakom smislu, kao sportista i kao čovjek?

MUSIĆ: Meni je primjer naš Poslanik Muhammed S.A.V.S. On mi je primjer za sve. Žao mi je što ne mogu da ga slijedim maksimalno u nekim njegovim stopama. Što se tiče ovog sporta jeste jedan od najboljih MMA boraca Žorž Sent Pijer (Georges St. Pierre). Nakon toga, naravno Habib (Khabib Nurmagomedov) sa njegovim lijepim ponašanjem i ahlakom (moralom). Uradio je mnogo za ovaj sport, što znači da u ovaj sport ne dolaze samo huligani, ekstremi, navijači koji su željni samo krvi već dolaze i kvalitetni i porodični ljudi. Ima tu vjernika, muslimana iz Čečenije, Dagestana, Evrope? Naša omladina je dobra, samo da se usmjeri na pravi put. Najbitnije je da čovjek bude vjernik, zna ciljeve u životu, da je sve ovo prolazno. Ali eto, dok je mlad da napravi neke rezultate i bude uzor drugim ljudima. Da se ne ugledaju na narkomane, alkoholičare, kockare. Cilj nas trenera je da skupimo štvo više mladih sa ulice i uvedemo ih u salu gdje ih vaspitavamo onako kakav je trener. Poruka svim upravama iz Novog Pazara je: “Podržite trenere, ljude koji se bore da ova djeca vide šta je čast i poštenje, pa maar i sportu. Da se napravi jedna dobra potpora sportistima bez obzira ko su, šta su, sa koje strane dolaze. Nebitno. Da ti momci sutra kad odu u Evropu, kažu im “iz Srbije si,iz Pazara, iz Sandžaka, e svaka ti čast”. Da osvjetlaš obraz svom narodu i naciji kad izađeš iz države i da što više imamo sportista.

SNEWS: Slažeš li se da je to viteški sport?

MUSIĆ: Slažem se da je to, ipak, viteški sport. Iz razloga što si zatvoren u jednom koloseumu i nema ti izlaska dok ne izgubiš ili pobjediš. To je tako pravilo. Prekida se meč kada si u nok downu, kad si na zemlji i krenu udarci od protivnika, kad se izgubi svijest ili se dese obilna krvarenja. Tada sudija prekida meč, inače sve do tog trenutka imaš oktagon i “živi u njemu“. Slično kao život, ušao si i bori se na sve načine da preživiš, opstaneš. Svi što su vani ili navijaju da izgubiš ili da pobjediš. Uvijek ima više onih koji navijaju da izgubiš, ali kad pobjediš opet su tu, uz tebe.

SNEWS: Šta očekuješ od Balkanskog prvenstva u Turskoj, čuli smo od tvog trenera i klubskog kolege da jurišaš na zlatnu medaju?

MUSIĆ: Bilo bi dobro da pokušam napad na zlato. Allah najbolje zna. Što se mene tiče trudio sam se maksimalno s treninzima. Odvajao od porodice i s treninzima da bi napredovao što više i bio spreman. Biće jaka konkurencija kao na evropskom prvenstvu, možda jača. Što se mene tiče planiram zlato i nadam se da ćemo uspjet u tome. Prvi sam u Sandžaku pokrenuo Sandu i Kyokushin. Nadamo se da ćemo i na evropskom i svjetskom šampionatu praviti mnogo bolje rezultate, ali i u skorije vrijeme biti bolja moja i pomocija tog sporta.

Autor i foto: Medin Halilović