Putinov rat – 2

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu Dr. J Scott Younger je predsjednik Glendale Partners i član Savjetodavnog odbora IFIMES. U svom članku sa naslovom „Putinov rat -2” analizira aktualnu situaciju u Ukrajini. 

● Dr. J. Scott Younger
Međunarodni kancelar Predsjedničkog univerzitet, Počasni viši naučni saradnik Univerziteta u Glasgowu i član Savjetodavnog odbora IFIMES-aPosljednjih deset dana rat u Ukrajini se intenzivirao, a više od 1,5 miliona Ukrajinaca napustilo je svoje domove, prešlo granicu i sklonilo se u susjedne istočnoevropske zemlje. U međuvremenu, Vladimir Putin kaže da to nije rat ili invazija, već samo čišćenje korumpirane, neonacističke vlade od narkomana, svako suprotstavljanje Rusiji treba kazniti, a oni koji se suprotstavljaju biće osuđeni na neopravdano brutalne kazne. Hiljade ruskih državljana pridružilo se protestima građana drugih zemalja i riskiralo hapšenje. Koga Putin vuče na nos? Stisnut je u ugao i samim tim je još opasniji. Ko će zaustaviti njegove gluposti? Zapadne zemlje? Njegovi ljudi?

Otkako je Putin preuzeo dužnost, prvo kao premijer između 1999. i 2000.godine, Rusija je imala sistem upravljanja Politbiroom, grupu ljudi visokog ranga u nekoj vrsti parlamentarne skupštine, koja je raspravljala o važnim pitanjima, a zatim donosila zajedničku odluku, iako je prije bilo nekih glasanja o pitanjima kao što je, npr. samoodrživosti. Komunizam na djelu. Od 2000.godine predsjednik ima četverogodišnji mandat, koji se nakon ponovnog izbora može produžiti na još četiri godine, slično kao u nekim drugim zemljama. Dmitrij Medvedev je blisko sarađivao sa Putinom, a 2008. su zamijenili pozicije na četiri godine, ali nije bilo mnogo promjena u politici. Putin je 2012. povećao vlast u Politbirou i dogovoreno je da Putin ponovo može da ostane na predsjedničkom mjestu, pa je i dalje na funkciji, iako krši „pravilo” da mogu biti najviše dva predsjednička mandata.

U prvoj deceniji ovog vijeka, Rusija se fokusirala na ekonomiju, a neki ekonomisti su je pohvalili. Utvrđeno je i da se i druge velike zemlje razvijaju i poprilično dobro rade, što je dovelo do dobro poznatog BRICS-a – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika. Zvanično se sastaju od 2009.godine, a Indija je domaćin. Važno je da niko od njih nema previše za izgubiti zbog ruske nelegalne invaziji na Ukrajinu. Trgovina između južno azijskog potkontinenta i Brazila u manjoj mjeri zavisi od Rusije, a Kina posluje s Ukrajinom. Nedavno su pakistanski premijer Imran Khan i brazilski predsjednik Jair Bolsonaro bili u diplomatskoj posjeti Putinu, nisu morali da podnose sramotu, da sjede za izuzetno dugim stolom daleko od predsjednika. Umjesto toga, srdačno su dočekani, na uobičajen način, rame uz rame i sa nacionalnim zastavama.

Postepeno je Putin povećavao moć u sistemu, da bi postao prvi među jednakima, postao je predsjednik i opasno je ako se naljuti! Na kraju se vjerovao sve manjoj grupi ljudi, tako da sada djeluje poprilično usamljeno, bez ikoga da mu se odupre i tako podsjeća na posljednje dane Hitlera ili Staljina. Radi se o tranziciji iz komunizma u diktaturu. Uradi kako sam rekao, drugačije…! I ne nužno kao ja.U 2013/14. bio je uznemiren kada je uvidio kako se narodi Ukrajine i Bjelorusije približavaju Evropskoj uniji, kada je uvidio kako je sada sa bivšim državama starog sovjetskog carstva. Željeli su da budu dio snažnog ekonomskog bloka, kojeg nudi EU. Na narednimizborima i Bjelorusija i Ukrajina glasale su za proevropske, prozapadne kandidate, a ne za proruske, proistočne kandidate. U Putinovoj glavi su se upalili alarmi.

Generalštab Armije Ukrajine objavio je u četvrtak fotografiju na kojoj se vidi da vojnici gaze po dijelovima oborenog ruskog aviona Su-25

U Bjelorusiji je sadašnji proruski predsjednik Aleksandar Lukašenko teško poražen u prebrojavanju glasova, ali je rezultat proglasio lažnim i ostao na funkciji, na veliko olakšanje i vjerovatno podršku Moskve. Bilo je i nekoliko protesta zbog izbora 2013. u Ukrajini i očiglednih proevropskih simpatija, koje su porasle u zemlji na veliko Putinovo nezadovoljstvo. On je to pokazao zauzimanjem Krima (nije prvi put da je ovo područje izazvalo spor) i postepeno područja Donbasa u istočnoj Ukrajini uz granicu s Rusijom. Tu živi značajan dio proruskog stanovništva, a od 2015.godine bilo je mnogo sukoba sa proukrajinskim stanovništvom. Očigledno, Putin je već tada uvidio da zapadne zemlje mogu biti zabrinute zbog toga, ali neće učiniti ništa. To ga je samo ohrabrilo.Naredni izbori u Ukrajini bili su 2019. i rezultat je bio jasan, mandat za malo vjerovatnog, ali novog kandidata, Volodimira Zelenskog, koji se više zalagao za slobodnu tržišnu ekonomiju, usuđujem se reći, demokratski pristup Evropskoj uniji. Ukrajina je sve više zauzimala stav okrenut prema zapadu, a NATO je vjerovatno kasnije namjeravao da preuzme zemlju pod svoje okrilje. Rusija bi tako imala NATO na svojoj granici, kao što je SSSR imao u prošlosti. Zapravo, nedavna ruska invazija potaknula je ukrajinsku vladu da formalno teži članstvu u EU.

Putin se nije složio, da bi zapadne sile imale direktan pristup ruskoj granici ako bi se Ukrajina jednog dana pridružila EU, a kasnije NATO-u, iako je potonji samo odbrambeni savez. On je insistirao na tome da se postigne zvanični sporazum, da Ukrajina neće pristupiti NATO-u, što je odbijeno. On nažalost živi u prošlosti, dok svijet napreduje ubrzanim tempom. To je dinosaurus i naravno opasan.

Snage za specijalne operacije Oružanih snaga Ukrajine imaju još jedan “specijalni” trofej: ruski samohodni protuzračni raketni i topovski kompleks “Pansir-C1”.

Iako sve ovo vrijeme pomno prati Zapadno savezništvo, još uvijek radi na detaljima svojih planova, ne očekujući nikakvu pogrešku u preuzimanju većeg dijela, ako ne i cjelokupne ukrajinske teritorije i uspostavljanja kontrole nad njom. Ako uspije, planirat će nove operacije samo ako bude još živ! Sada znamo da govori šta želite, laže i koristi lažne vijesti. Njegovoj riječi se jednostavno ne može vjerovati.

Do sada se bukvalno izvukao sa ubijanjem. Zapad je uveo ogromne finansijske sankcije, ali one nisu dovoljne da to zaustave, svakako barem kratkoročno. To uništava rusku ekonomiju i naštetit će joj na srednji rok. Mogu li Ukrajinci izdržati dok Rusi ne vide da on mora otići? Čini se da im treba više pomoći zapadnih saveznika, da bi mogli zaustaviti Putina, barem kratkoročno. U međuvremenu, vidimo neselektivno uništavanje nekoliko prekrasnih gradova, koji čine državu Ukrajinu.

Na drugoj strani svijeta, u međuvremenu, kineska hijerarhija prati kako se Putin ponašanje i reakciju Zapada. Ako njihovi odgovori budu mlaki, to će ohrabriti Kinu da se usredotoči na svoje ekspanzionističke planove. Možda ipak nastavi sa njima!

O autoru: 
Dr J Scott Younger, OBE, je profesionalni građevinski inženjer, 42 godine je preživio na Dalekom istoku i radio je u 10 država za Svjetsku banku, ADB i UNDP. Objavio je brojne članke; Bio je kolumnista za Forbes Indonezija n Globe Asia. Bio je član uprava britanske i evropske komore i 17 godina je bio podpredsjednik Međunarodne poslovne komore. Njegova područja interesiranja su infrastruktura i održivi razvoj, interesira se za međunarodna pitanja. Međunarodni je kancelar Predsjedničkog univerziteta u Indoneziji. Član je  Savjetodavnog  odbora IFIMES.

Ljubljana/Glasgow, 10.mart 2022.