Dan slobode medija u svijetu: Novi Pazar i dalje bez novina, novinari kao stranački “botovi”

U svijetu se danas obilježava 3. maj, Dan slobode medija. Ovaj datum je uzet za Svjetski dan medija od 1993. godine kad ga je proglasila Glavna skupština Ujedinjenih nacija (UN).

Cilj obilježavanja tog dana, koji okuplja medijske profesionalce, koji potom procjenjuju stanje slobode medija i raspravljaju o mogućnostima za rješavanje brojnih izazova, jest podizanje svijesti o važnosti medijskih sloboda i njenih temeljnih načela.

Obilježava se na godišnjicu Windhoeške deklaracije, izjave o principima slobodnih medija koju su sastavila grupa afričkih novinara 1991. godine u Windhoeku, u Namibiji, s jedinstvenom vizijom – zaštititi temeljna prava slobodne štampe.

Mediji i novinari u Sandžaku ovaj “svoj dan” dočekuju, uglavnom pod utjecajem politike, podijeljeni i sa malim platama. Za Novi Pazar i Sandžak je i dalje karakteristično da ima male redakcije i da “svaka stranka ima svoje medije” i da nema ni jedan dnevni ni sedmični list.

Novinari ove regije, kao i decenijama unazad, su izloženi pritiscima i ucjenama, političkim prije svega. U Sandžaku je dalje mali broj mladih koji se odlučuju baviti novinarstvom jer je to odgovoran, visoko intelektualan, u ovoj sredini posebno težak i opasan, s jedne i veoma slabo plaćen posao, s druge strane.

Privilegovani mediji od strane lokalnih vlasti, divlji portali, direktne i indirektne ucjene preko konkursa za dodjelu novca za projektno sufinansiranje, nelojlana konkurencija su neke od glavnih problema sa kojim se sureću sandžački mediji.

Do sada nije zabilježeno da je jedan sud u Novom Pazaru osudio nekoga zbog napada na novinare, bez obzira na veliki broj prijavljenih verbalnih i fizičkih napada.

Većina medija u Sandžaku je pod direktno stranačkom kontrolom ili utjecajem, a novinari se uglavnom doživljavaju kao stranački “botovi”.

Ima i drastičnih primjera da se neki medijski “profesionalci” javno zaklinju da će raditi za političku stranku, zastupaju organizacije koje su dio stranačke infrastrukture i stovremeno se zaklinju u objektinost i nepristrasnost.

Karakteristično za ovu regiju je što, zbog političkog utjecaja među bošnjačkim strankama, i dalje postoji uvreženeo mišljenje da će pozivanjem na konferencije za medije nekih “naših” novinara, a zabranom prisustva “njihovim” novinarima, izbjeći mogućnost da se susretnu sa neprijatnim pitanjima i time izbjeći političku i odgovornost pred javnošću.

Nespremnost ovdašnjih političara da se suoče sa realnošću i odgovaraju na pitanja svih novinara, pogotovo onih koji su dobili medijskih prostor na ružičastim i sličnim nacionalnim tv kućama u Beogradu, je možda najbolji odgovor zbog čega ne postojie dijalog i debata , ni kao žanr ali ni kao forma u lokalnim medijima.