Prije 831 godine napisana Povelja Kulina bana
Danas se navršava 831 godina od kad je napisana Povelja Kulina bana, najstarijeg dokumenta koji potvrđuje državno i pravno uređenje Bosne.
Kulinova povelja nosi tačan datum svoga postanka – napisana je 29. augusta 1189. godine na pergamentu. To je prvi i najstariji pravni dokument u cijelome (južno)slavenskom svijetu koji je pisan na papiru sa posebnim jezičnoizražajnim i kulturnohistorijskim vrijednostima.
Iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) povodom oovg datuma podsjećaju da je “Povelja Kulina bana najstarija bosanska isprava s našega tla, pisana bosanskim književnim jezikom, ujedno je i najstariji zasvjedočeni štokavski tekst”.
To je dvojezični dokument. Pisan je latinskim jezikom i latinicom, s prijevodom na starobosanski jezik napisan bosančicom. Tekst Povelje Kulina bana koji je napisan na starobosanskome jeziku bosančicom, slobodno je prepričana sadržina latinskoga teksta.
U ovoj Povelji bosanski ban Kulin zaklinje se knezu Krvašu i svim Dubrovčanima da će im pravi prijatelj biti „odsada i dovijeka“. Svi Dubrovčani gdje god „hode“, gdje god se žele kretati i gdje god budu prolazili, trgujući, bit će dočekivani s pravim povjerenjem i čistim srcem, bez ikakve zlobe. Dokle god u banovoj zemlji budu, neće im od njegovih časnika prijetiti sila, a davat će im savjet i pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Prijevod Povelje Kulina bana na savremeni bosanski jezik:
“U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja, ban bosanski Kulin, prisežem / obećavam Tebi, kneže Krvašu, i svim građanima Dubrovčanima, pravim vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravo prijateljstvo držati s Vama i pravu vjeru, dokle god sam živ. Svi Dubrovčani, koji hode po mojoj zemlji trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god prolazili, s pravom vjerom i čistim srcem dočekivat ćemo ih bez ikakvoga zla, osim što mi ko dā svojom voljom poklon. I neće im od mojih časnika / vojnika prijetiti sila, i dokle u mojoj zemlji budu, davat ću im savjet i pomoć, kao i sebi, koliko budem mogao bez ikakve zle primisli. Tako mi Bog pomogao i ovo sveto Evanđelje. Ja, Radoje, banov pisar, pisah ovu banovu povelju, od rođenja Hristova tisuću sto osamdeset i devete godine (1189), mjeseca avgusta, u dvadeset i deveti dan, na dan odrubljenja glave Jovana Krstitelja.”
Danas, nakon 831 godine od nastanka Povelje Kulina bana znamo da je to spomenik starine, sa fonetskim, morfološkim i leksičkim inovacijama. Imamo dosta podataka o njoj: zna se i kada je pisana, za koga i ko ju je pisao, te da je uveliko podstakla razvoj dubrovačke trgovine s Bosnom.
Nažalost, nijedan primjerak Povelje ne nalazi se u Bosni i Hercegovini.
Prepisi povelje su sve do sredine 19. vijeka bili čuvani u Dubrovačkom arhivu, kada ih je zatražio Bečki dvor. Tada je iz Dubrovnika poslat po jedan primjerak za Beč, Srbiju i Rusiju, ne bi li se zaštitila dokumenta koja su se smatrala jednim od najstarijih što se tiče slovenske pismenitosti. Primjerak iz Beča je vraćen u Dubrovnik 1947. na zahtjev Jugoslavije. Za primerak koji se i danas čuva u Sankt Peterburgu je utvrđeno da je najstariji od ovih prepisa, te se stoga smatra izvornikom.
Najnoviji komentari